AH, MOJ DRAGI PRAG...

Autor: Tereza Rozalie Dohnalova 

Približavamo se kraju trećeg tjedna u izolaciji. Svugdje okolo cvjeta proljeće, dok moja obitelj i ja ne napuštamo naš dom. Dok se navikavamo na činjenicu da će se sva naša putovanja još neko vrijeme svesti na kuća-vrt-kuća, moj brat i ja razgovarali smo o tome kako nam nedostaje naša rodbina u Češkoj. Bio je običaj da za Uskrs odemo posjetiti baku, djeda, tetu, strica, bratiće i sestrične u Pragu. Međutim, ove godine će Uskrs biti poprilično drugačiji. Ah, moj dragi Prag… Iako se ovog Uskrsa moram s Pragom oprostiti, već planiram svoje sljedeće putovanje u taj predivan grad… i jedva čekam!

Iako sam se rodila u Pragu i posjetila ga bezbroj puta, još uvijek postoji mnogo znamenitosti koje nisam posjetila, puno mjesta koja su za mene neotkrivena. No na kraju krajeva, to je Prag – toliko bogat i prepun dragulja kulturne baštine da ga čak ni „pražáci“, pravi stanovnici Praga, ne poznaju u cijelosti, iako tamo žive cijeli svoj život. Zbog toga sam odlučila prilikom svojeg sljedećeg putovanja istražiti neka mjesta u Pragu koja nisu toliko poznata, ali su jednako vrijedna. Moj djed je od velike pomoći u tome: on živi u Pragu cijeli svoj život i oduvijek se zanimao za kulturu i umjetnost. U mladosti je pisao pjesme za novine i mnogo godina radio je kao majstor u Narodnom kazalištu tako da je bio blizu praške kulturne scene – doslovce. Sada je već u mirovini i slobodno vrijeme posvećuje fotografiji i time što me opskrbljuje knjigama i informacijama o praškim kulturnim zbivanjima iz prošlosti i sadašnjosti. Zahvaljujući njemu imam već sada nekoliko ideja o tome što bi htjela posjetiti.

    Zainteresirana sam posebice za Art Nouveau i razdoblje secesije te za razdoblje Prve republike (razdoblje od nastanka Čehoslovačke 1918. godine do donošenja Münchenskog sporazuma 1938. godine). Zbog toga bi htjela otići u Café Slavia. Taj se kafić nalazi odmah preko puta Narodnog kazališta. Otvoren je 1884., poseban je time što ima jako bogatu povijest. Djed mi je rekao da su ovamo dolazile mnoge poznate ličnosti, glumci i umjetnici, među kojima Rainer Maria Rilke, Karel Čapek, Josef Škvorecký, Bohumil Hrabal i još puno njih. Do dan danas ovaj kafić ostaje neslužbeni centar suvremenih umjetnika, glumaca i intelektualaca. Interijer kafića uređen je u stilu Art Deco i Art Nouveau, s mramorom i drvetom na zidovima, puno ogledala i okruglim stolovima. Jedan zanimljiv element je slika umjetnika Viktora Olive iz 1901. godine, koja predstavlja čovjeka koji pije apsint. Ova slika je jedan detalj koji još više učvršćuje dojam zaustavljanja vremena: izgleda da je vrijeme u ovom kafiću stalo početkom XX. stoljeća!

      Drugi sličan dragulj Art Nuveaua je „Pasáž Lucerna“, odnosno prolaz u Palači Lucerna, smješten između ulice Štěpánská i Vodičkova u praškom Novom gradu. Od 1. srpnja 2017. Palača Lucerna uvrštena je u nacionalne kulturne spomenike Češke. Zgradu je sagradio Ing. Vaclav Havel (djed bivšeg predsjednika Češke Vaclava Havela). U prolazu palače nalazi se poznati Kafić Lucerna i Kino Lucerna. Ispred ulaza u kino nalazi se provokativni kip kipara Davida Černýja - skulptura pod nazivom "Konj" iz 1999. godine, koji predstavlja sv. Vjenceslava koji sjedi na trbuhu svog mrtvog konja. Taj je kip postavljen uz potporu vlasnice palače, Dagmare Havlove, koja je s umjetnikom sklopila dogovor prema kojem bi djelo trebalo visjeti u Prolazu Lucerna dok se u zemljama Krune ne uspostavi ustavna monarhija.  

Što se tiče umjetnosti Art Nouveau, sigurno neću propustiti posjet Muzeju Mucha. To je jedini muzej na svijetu posvećen životu i djelu svjetski poznatog umjetnika umjetnosti Art Nouveau, Alfonsa Mucha (1860. - 1939.) Alfons Maria Mucha, u svijetu poznat kao Alphonse Mucha, bio je češki slikar i ilustrator koji je živio u Parizu tijekom razdoblja Art Nouveaua. Bio je poznat po izrazito stiliziranim i ukrasnim kazališnim plakatima. Kada je imao 43 godine, vratio se u svoju domovinu, u češko-moravsku regiju u Austriji i posvetio se slikanju niza dvadeset monumentalnih platna poznatih kao Slavenski ep, prikazujući povijest svih slavenskih naroda svijeta. Godine 1928., na 10. godišnjicu neovisnosti Čehoslovačke, predstavio je Slavenski ep u Češkoj. Smatrao je to svojim najvažnijim djelom. Djelo je izloženo u Pragu, a Muzej Mucha je otvoren u Pragu široj javnosti 1998. godine, iste godine kad sam se rodila. Osim spomenika povezanih sa razdobljem Art Nouveaua, htjela bi posjetiti također Strahovský klášter, odnosno Samostan Strahov, premonstratenški samostan kojeg je 1143. osnovao biskup Jindřich Zdík. Samostan obuhvaća crkvu Uznesenja Djevice Marije, značajnu knjižnicu Strahov s mnogim srednjovjekovnim rukopisima, kartama i globusima, baroknu Teološku dvoranu, klasicističku Filozofsku dvoranu ukrašenu brojnim freskama i Galeriju Strahov, jednu od najznačajnijih srednjoeuropskih zbirki gotičkog slikarstva, Rudolfijske umjetnosti i baroka i rokoko-a. 

Također bih voljela posjetiti Klementinum, veliki kompleks baroknih građevina koji se nalazi pored Karlovog mosta, u povijesnom središtu Praga. Nakon Praškog dvorca, Klementinum je drugi najveći građevinski kompleks u Pragu te jedan od najvećih građevinskih kompleksa u Europi. Ima dugu i bogatu povijest: nekada je to bio jezuitski fakultet, danas je to Sjedište Nacionalne knjižnice Češke Republike. To je jedan od nacionalnih spomenika kulture Češke te značajan centar kulture i znanja. U kompleksu Klementinuma nalazi se poznata barokna knjižnica, čiji je interijer ostao netaknut od XVIII. stoljeća i koja se smatra najljepšom knjižnicom na svijetu. Posjet Klementinumu sigurno bi mi pružio nezaboravan doživljaj! Svako mjesto ima svoju povijest i svoju kulturu koja se razlikuje od svih ostalih. Čak i kada mislimo da nam je sve već poznato, uvijek nas nešto novo može iznenaditi! Jedva čekam da posjetim sva ova zanimljiva mjesta i saznam nešto više o mom rodnom gradu.