PUSTOLOVINE MERI I PETRE

AUTORICE: Meri Tomašković, Petra Udovičić

Ovo studentsko putovanje bilo je prošle godine u svibnju. Profesorica Tanja Habrle vodila nas je na terensku nastavu u Padovu, Bolognu i Ferraru. S našeg smjera, Kultura i turizam, tada druga godina, pošle smo samo Petra i ja (Meri). Ostatak družine na putovanju činili su studenti talijanistike. Da vam unaprijed kažem, pošto je od putovanja prošla skoro godina dana, ispričat ćemo vam neke događaje i stvari koje su ostavile najveći utisak na nas. Ispričat ćemo vam naše dogodovštine iz Bologne, pošto smo tamo provele svo naše vrijeme, a u ostale gradove smo išle na izlete.

Na put smo krenuli oko 4 ujutro, vani je sipila lagana kišica, što baš nije bilo poželjno ali nije pokvarilo uzbuđenje. Autobusom smo krenuli za Padovu, kamo smo stigli za par sati, obzirom da nije jako daleko od Pule. Mislim da do sada već znate da arhitektura u Italiju oduzima dah, tako da ništa drugačije nije bilo ni u samoj Padovi, koja je puna života. Tamo nas je definitivno najviše dojmila kavana u kojoj studenti uče ispijajući kavu u salonima različitih boja i prekrasan fakultet. Kasno smo stigli u Bolognu i pošli na spavanje. 

Treći dan putovanja smo u jutarnjim satima krenuli iz hostela prema centru Bologne. Pri dolasku razgledali smo Cassu del Carducci te Muzej studenata. Također smo razgledali i palaču Archiginnasio te Pinacotechu. Najveći problem je bio što turistički vodiči nisu pričali engleski već samo talijanski pa smo mi imale problema s praćenjem sadržaja. Od povijesnih znamenitosti Bologne istaknule bih Le due torri. To su dva tornja koja simboliziraju Bolognu. Viši se zove Asinelli, dok se manji, ali više nagnuti toranj naziva Garisenda. Također smo se prema njima i orijentirale gdje smo u gradu. 

Hostel u kojem smo boravili bio je moderan i organiziran. Čisti ručnici svaki dan i miris pečenog tosta za doručak činili su naš boravak vrlo ugodnim. Nakon što smo razgledavali znamenitosti u Bologni imali smo slobodno vrijeme da samo istražujemo grad. Centar grada je pun ciglenih zgrada s uskim kamenim uličicama, natkrivenih nogostupa. Iako su ulice vrlo uske, zgrade sežu u nebesa, ukrašena grafitima i stupovima. Bologna je studentski grad, to se vidi čim s glavnog trga prošetate ulicom od Due Torri do Studentskog trga, koji vrvi šarenim studentima koji sjede na podu i piju pivu. Dok smo promatrale na trgu obasjanim suncem studente, primjetile smo da iz jedne zgrade dopire glazba. Približile smo se i shvatile da se radi o kazalištu, koje na vanjske zvučnike pušta operu. Dok je Petra razgledavala gdje ćemo jesti, uočila sam čovjeka s cigaretom u ustima, u majici kratkih rukava i trapericama koji hoda po trgu i skuplja smeće i baca ga u koš. Tada sam primjetila koliko je grad čist. 

Odlučile smo se za pizzu u obližnjem lokalu. Nitko ne priča engleski, a oni koji ga pričaju, pričaju vrlo slabo i nerazgovijetno. Nekako smo uspjele naručiti pizzu koja nas je koštala 3 eura i vodu koja je koštala euro. Bila je stvarno ukusna, pečena u krušnoj peći s mnogo sira i vrlo tankim tijestom. Kasnije kroz šetnju gradom otkrile smo u uskim uličicama tržnicu! Ali ne tipičnu kao kod nas, trg sa stolovima, ne ovdje je cijeli jedan kvart tržnica! Svaki dućan je nešto drugo, cvjećarnica, ribarnica, voćarna, drugi prodaje povrće, onda slastičarna pa lokal s tapasima i aperolom za popodnevno opuštanje. U samom srcu četvrti nalazi se moderna tržnica na 2 kata, sva u staklu koja nudi razne delikatese na kušanje. 

Sljedećeg dana u Bologni se odvijala biciklistička trka. Moram priznati da nam je to poprilično otežalo kretanje po gradu pošto smo se oslanjale na autobuse, koji su u potpunosti izmijenili rute zbog trke. Pronašle smo na internetu da se u Bologni održava sajam cvijeća u jednom parku, te smo ga odlučile posjetiti. Ruže, kaktusi, drveće agruma, bicikli, prirodna kozmetika...sajmu nije bilo kraja, a prekrasno zelenilo parka upotpunjavalo je sliku ovog piktoresnog događaja. Odlučile smo sjesti, prigristi i popiti nešto nakon što smo dugo hodale i prošle tek polovicu parka. Limunada, koju smo teškom mukom dobile, obzirom da konobar nije razumio što znači „lemonade“ koštala nas je 3 eura, a kolač od čokolade 2 eura.

Nakon što smo prošle ostatak parka vratile smo se u grad i odlučile degustirati gelato. Koštao je od 1 do 4 eura ovisno o tome koliko okusa želite. Kušale smo u 4,5 različitih gelatteria pregršt različith okusa i mislim da smo tada još više zavoljele sladoled s kojim već ionako pretjerujemo. Kremast, neobičnih kombinacija i savršeno osvježavajuć prava je poslastica. Nakon sto smo malo pogledale trku i nakon velike muke s autobusima vratile smo se u hostel. 

Ovo su naši dojmovi koji su nam se najviše urezali u pamćenje iz živahne Bologne. Voljele bih je posjetiti opet. Ona ima svoj tempo kojim živi, koji se ne prilagođava turistima. I moram je posjetiti opet, jer u tih par dana što smo provele tamo, nisam kušala špagete bolognese!