SUNČANA KALIFORNIJA

Autorica: Tina Šarić Kovačević

Da, stigao je taj dugo očekivani dan. Naše putovanje u Ameriku. Deseti mjesec, jedan od onih savršeno toplih listopada, bez trunčice kiše. Bila sam uzbuđena kao malo dijete, ipak je to putovanje na drugi kontinent. Dečko, njegova sestra i ja bili smo pozvani na vjenčanje njegove sestrične u Kaliforniju. A tko normalan odbija Kaliforniju?! Na putovanje sam krenula bez predrasuda u glavi niti sam previše istraživala našu destinaciju prije polaska, pustila sam da stvari idu svojim tokom. Naše polazno odredište bilo je Zagreb. Nakon dosta sati leta (i posebno dugih stanki na aerodromima), stigli smo u Fremont, mjesto otprilike 60 km udaljeno od San Francisca, gdje su nas naši domaćini ugostili. Jet lag mi nije bio posebno dobar prijatelj, osobito u nadolazećim danima.

Nakon slabo prospavane prve noći, odlučili smo iskoristiti vrijeme što je najbolje moguće. Željeznicom BART uputili smo se u suncem okupan San Francisco. Na rasporedu su bili: Golden Gate Bridge, Alcatraz, Fisherman's Wharf, Union Square, Chinatown. 

Golden Gate Bridge bio je posebno iskustvo. Hop on-hop off autobusom krenuli smo u obilazak dok nam je vodič pričao o povijesti samog mosta. Sjedenje na drugom katu autobusa s otvorenim krovom bila je jako loša ideja koje sam tek kasnije postala svjesna. Inače, upravo zbog jačine vjetrova koji su dosezali brzinu od 110 do 120 kilometara na sat, most je bio zatvoren tri puta u svojoj povijesti. Golden Gate teži 887.000 tona, a prostire se na 1 280 metara. Gradio se četiri godine te je 11 ljudi poginulo tijekom njegove gradnje. Velebno izdanje zaštitni je znak San Francisca i must see prilikom posjeta gradu.

Alcatraz? Nije se dogodio. To je ono zbog čega mi je stvarno žao. Kako nismo na vrijeme kupili karte, mogli smo mu samo mahati s kopna. Utjehu smo potražili u hrani na Fisherman's Wharf-u koje se nalazi u jednom od najprometnijih turističkih dijelova grada. Izabrala sam juhu od školjki posluženu u zdjeli od tijesta koja je jedno od najpopularnijih jela na pristaništu te se restorani nadmeću koji će napraviti bolju. 

Otišli smo pogledati morske lavove koji su me oduševili. Lijeno su se izležavali na dokovima ne obazirući se na ljude. Suvenirnice, butici i restorani okruživali su nas sa svih strana. Šarenilo ljudi, okusa i mirisa jasno su ukazivali na to da više nisam u Europi već u nekom sasvim drugom svijetu. Sve mi se činilo nestvarnim. 

Union Square prekrasan je trg sa statuom u sredini, koji se nalazi u centru luksuzne šoping zone i u blizini poslovne četvrti San Francisca. Louis Vuitton, Dior, Bulgari, Tiffany & Co. samo su neka od zvučnih imena koje su našle svoje mjesto u ovom djelu grada. Na samom trgu odvijala se izložba slika, otkrivajući samo mali djelić umjetničke strane ovog grada. Kineska četvrt bila je zadnja destinacija toga dana. Bilo je kao da smo napustili San Francisco i načas otišli u Kinu. Sve što sam gledala na filmovima vidjela sam svojim očima. Mirisi kineske kuhinje, jezik čije riječi ne mogu izgovoriti, dućani s čudnim artiklima, gužva na ulicama, druga kultura – sve je bilo na jednom mjestu. Dosta uzbuđenja za prvi dan.

San Francisco je pun rekreativaca i zelenila (parkova), ima neku baš „dobru vibru“. Nije nam teško palo prehodati ga uzduž i poprijeko u nadolazećim danima. Uostalom, to je i najbolji način za upoznavanje neke destinacije. Od značajnijih mjesta izdvojiti ću Lombard street – poznata vijugava i strma ulica s koje pucaju prekrasni pogledi na grad. Ulica ima čak 8 zavoja te je na taj način napravljena kako bi se riješio problem nagiba. Twin Peaks su dva brda na razdaljini od 200 metara te jedno od posljednjih staništa za ugrožene životinje. Grad je poznat je po LGBT zajednici, međusobnom uvažavanju i toleranciji. Centar te kulture poznati je kvart Castro u kojemu se nalazi čak i pješački prijelaz u duginim bojama. Doživjeli smo i dašak studentskog života posjetivši sveučilište Standford i njegov centralni kampus.

Ovaj grad ima poseban šarm. Pun je ljudi različitih nacija, iz različitih dijelova svijeta. Drugačija kultura na svakom koraku. Tako pozitivan, poetičan i uljudan, odiše nekim dobrim starim američkim vremenima. Svaki kvart donosi nešto novo i neotkriveno.

Odmaknuvši se od San Francisca, još jedan lijepi sunčani dan iskoristili smo za odlazak u Nacionalni Park Yosemite. Udaljen je otprilike 300 km od San Francisca te smo se autom uputili u tu avanturu. Nacionalni Park se prostire na 3 027 km² i u njemu boravi više od 400 različitih životinjskih vrsta, od kojih su najpitomije vjeverice. Jako su naučene na ljude stoga skaču po stolovima na odmorištu u potrazi za hranom. Prirodne ljepote koje nas okružuju ostavljaju bez daha. Ogromne sekvoje i vodopadi pokazuju prirodu u njenoj punoj snazi i sjaju.

Odmor od razgledavanja znamenitosti i prirodnih ljepota potražili smo u dobroj hrani i još boljem vinu, gdje drugdje nego u vinskom raju na zemlji – dolini Napa. Vinska tradicija počela je sredinom 19. st. kada je otvorena prva vinarija. Danas je to poljoprivredno područje namijenjeno uzgoju vinove loze, gdje nastaju neka od najboljih svjetskih vina. Vina su središte ove priče a degustacije dostupne na svakom koraku, u svakoj od otprilike 400 vinarija. Vina je naravno moguće i kupiti. Domaćini su šaljivi i otvoreni, bez pretvaranja, bez umjetne uljudnosti.

Cjelodnevnu zabavu potražili smo u zabavnom parku u obližnjem gradu Santa Cruz. Nakon dugog nagovaranja, otišla sam na vožnju vlakom smrti u zabavnom parku. Meni je bilo sve, samo ne zabavno. Ostavila sam dušu gore i još me čeka da se vratim po nju. Nakon stresa, uslijedilo je oduševljenje. Čime? Svime što me okruživalo. Ljudima, pijeskom pod nogama, glasnom glazbom, suncem, oceanom, spontanošću ljudi, „medium“ size coca-colom koja bi kod nas definitivno bila „large“. Ručali smo morske specijalitete u obližnjem baru i pili roza limunadu. Promatrala sam ljude. Bili su nasmijani i opušteni.

Postao mi je puno jasniji koncept „American way of life“ kroz avanturu koju sam prošla. Zaista, iz mog ugla Amerika je jedan sasvim drugi svijet i nema poveznicu s Europom. Ljudi su ljubazni, komunikativni, topli i spremni pomoći, a opet s druge strane nepovezani i u svojim mislima. Uvijek sam imala dojam da je američka ljubaznost umjetna i isforsirana. Ta razmišljanja su pala u vodu. Teško je riječima opisati nešto što se mora doživjeti, a taj doživljaj je vrhunski.

Nekoliko dana nakon uslijedilo je vjenčanje. Bilo je lijepo, ali je palo u sasvim drugi plan. Desetodnevna avantura je završila te je uslijedio povratak kući koji nam je svima teško pao. Povratak obvezama i svakodnevici i maštanje o slijedećoj destinaciji. Zahvalna sam na ovom iskustvu i ponavljam ga prvom prilikom!