DALMACIJA U MOM OKU...

AUTORICA: Katarina Bratulić

Tijekom posljednjih mjeseci ukazala nam se prava prilika da upoznamo sebe, vratimo se i preispitamo smisao života, radimo ono što nas ispunjava a za što inače nemamo dovoljno vremena. Primjerice, ja u posljednjim mjesecima puno čitam, otvaram one ladice za koje mi inače nedostaje vremena u moru obaveza. Tako sam jučer, sasvim slučajno, otvorila ladicu s pripremama koje radim za putovanja i sa svim razglednicama, slikama i uspomenama s putovanja. Našla sam razglednicu iz Londona, mini Eiffelov toranj iz Pariza, privjesak tulipana iz Nizozemske i predivne slike iz Toscane. 

Nakon što sam sa zadovoljstvo pregledala sve te drage uspomene i prisjetila se svih divnih trenutaka na putovanjima, sinula mi je ideja da malo razmislim koje će mi biti sljedeće putovanje nakon ove izolacije. Kako sam početkom godine upisala tečaj za turističkog vodiča Istarske županije, puno smo putovali i imali jednodnevne izlete po Istri. Nakon nekoliko takvih izleta, shvatila sam zapravo kako ne treba proći mnogo kilometara, ili kako nije nužno otići u drugu državu da bi se obogatili iskustvom putovanja. Smatram da ukoliko ne poznajemo vlastite vrijednosti i baštinu društva kojem pripadamo, nije moguće prihvatiti niti uživati u drugoj kulturi. Tim ritmom, zasigurno ću nastaviti i poslije izolacije. Jedna od velikih želja mi je nekoliko dana provesti na jadranskim otocima. Među favoritima su mi Hvar i Brač. Na putu do Brača, zasigurno bi stala u Splitu. Od malena sam skoro svako ljeto u Splitu. Te romantične ulice, najljepša riva i divna Dioklecijanova palača jednostavno se ne mogu preskočiti. Ono što me svakog puta ponovno zadivi je taj dalmatinski štih i dalmatinski dišpet kod ljudi.

Nakon Splita, trajektom bi otputovala na Brač, najveći otok u Dalmaciji. Brač često nazivaju biserom Jadrana. U okolici mjesta Pučišća na sjevernoj strani otoka nalaze se kamenolomi čijim su kamenom Bračani gradili svoje kuće, a isti taj brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu i u Dioklecijanovu palaču u Splitu. Najstarije mjesto na otoku, Škrip, čuva obrambene zidine ilirskog naselja iz 3. stoljeća, a uz to u rimskom kaštelu Radojković moguće je posjetiti Muzej otoka Brača s bogatom zbirkom kamenih i etnografskih ostataka. Razlog zbog kojeg sam odabrala Brač su i barokna crkva sv. Marije i kapela sv. Petra iz čije kamenom popločenog krova apside raste bor. Na Braču bih svakako voljela posjetiti i najpoznatiju plažu Jadrana, a to je Bol na Braču.

Nakon Brača, planiram posjetiti Hvar. Hvar je poznat po starom gradu Hvaru. izletima brodom na Paklene otoke i pješčane plaže kraj Jelse, spoju antike i modernog u Starom Gradu, rajskim plažama ispod borovih šuma Zavale, egzotici južnih padina otoka u mjestima Ivan Dolac, Sveta Nedjelja i Milna, ambijentu "male Venecije" u Vrboski, vožnji kroz polja lavande kraj Gdinja, Zastražišća i Bogomolje, mirnim skrivenim uvalama oko Sućurja... Moglo bi se puno nabrajati ljepote koje imaju ti naši otoci. Pošto sam veliki ljubitelj gastronomije, posebnu bi pažnju pridala i vrijeme odvojila za isprobavanje lokalne hrane. Te su tri lokacije poznate po vrlo specifičnim restoranima i konobama, koje bi mi ovo putovanje zaokružilo. Ono čemu se nadam je klapsko pjevanje u tradicionalnoj dalmatinskoj konobi, što bi mi pružilo poseban doživljaj. S guštom bih otpjevala: Dalmacija u mom oku...

Posebno bih voljela porazgovarati i s lokalnim stanovništvom, jer iako smo ista država, svako mjesto je posebno i ima svoj govor. Svako mjesto ima neku svoju povijest, svoju tradiciju i način života. Dosta maštanja, idem se baciti na posao pretraživanja smještaja i mogućnosti prijevoza, a do tada najvažnije je da ostanemo zdravi i pobijedimo pandemiju. Stay at home and enjoy the best.