Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

Autorica: Martina Gašparić 

  Odakle početi? Dobro bi bilo napomenuti samo da Maria nije imala namjeru napisati knjigu, nego je sve svoje doživljaje, uspomene i trenutke sreće, ljubavi ali i straha, odlučila prenijeti na papir. Kasnije su ti spisi pronađeni te je nekolicina osoba uvidjela njihovu važnost, skupila snage i „pretočila“ njen rukopis u ovu divnu knjigu. Na početku knjige stoji poglavlje koje je napisala urednica Mira Pavletić, koje govori o Marijinom životu i svim podacima za koje je mislila da su bitni i zanimljivi čitatelju.

  Ukratko, rođena je u Trstu te je za Brijune znala već kada je imala osam godina. Naime, otac joj je bio šumar koji je radio na Brijunima sa Robertom Kochom te je malena Maria sanjala o posjetu tim otocima već u svojim ranim danima. Želja joj se konačno ostvarila 1906. godine, a sam posjet promijenio život. Upoznala je svog budućeg muža, doktora Otta Lenza i oni se vjenčaju devet mjeseci kasnije. U poglavlju također piše što se dogodilo s Marijinim životom nakon odlaska sa Brijuna, kada knjiga poprima malo tužnu notu, no uspomena je puno više lijepih i smiješnih nego ružnih, što i je svrha sjećanja.  Nakon toga čitatelj iz jedne divne perspektive uživa u svijetu kakav je bio nekad te otkriva njegove čari i ljepote. Marijina priča zbilja nije mogla početi ljepše doli ljubavlju na prvi pogled, što i je razlog njezina ostanka na Brijunima. 

Maria navodi da ne žali ni za čim od „starog života“ jer sve već ima ovdje na otoku, pa čak i glazbu za kojom je u početku toliko čeznula. No, naravno nije sve uvijek bilo kao u gradskom životu iz kojeg je netom došla i neko vrijeme se još privikavala na suživot s otočanima. Ovaj dio njenog života mi se posebno dojmio pa sam ga odlučila citirati: „Međusobno pozdravljanje imalo je veliku ulogu: jao vama ako nekog Brijunca niste pozdravili dovoljno ljubazno i svaki put kad bi se sreli (dnevno smo se susretali bezbroj puta), zlo i naopako ako se niste zaustavili, a činilo se da onaj drugi to želi. U tren oka bi uvreda bila tu, a vama razlog nepoznat.“ Takve, i još mnoge situacije čudile su Mariu svakodnevno, ali nije bila tip osobe koja bi se drsko ponašala prema drugima, čak ni kad su posrijedi bile prepirke. Štoviše, s njezinim karakterom, koliko smo ju mogli upoznati iz zapisa, čitatelj se uistinu lako povezuje, barem što se tiče mene osobno, ne sumnjam da je bilo i drugih, jer Maria kako piše, na rukopis prenosi i dio svoje prekrasno vedre i iskrene naravi koja joj je za njezinog života donijela puno iskrenih prijateljstava, isto tako spomenutih u knjizi.

Kako se stranice okreću, ona nas vodi kroz obiteljski život i razna nova poznanstva koja je stekla na otoku. Tko zaista voli Brijune, a nije pročitao knjigu morao bi to uraditi što prije! Maria je svo bogatstvo Brijuna, teške trenutke, smiješne zgode ali i pokoju neugodnu situaciju toliko slikovito i detaljno opisala da čitatelj zaista dobije osjećaj da je tom događaju i prisustvovao. Ona je kao „gospođa doktor“ mogla vidjeti Brijune i iza kulisa, ne samo kao vrhunsku destinaciju za predivan odmor što knjigu čini još zanimljivijom upravo zbog toga što nema cenzure i uljepšavanja, već pripovijedanja onako kako jest, ili točnije, onako kako je bilo, a koji je bolji način otkrivanja povijesti nekog mjesta od čitanja o njemu kad je napisan od strane istinskog ljubitelja što je naša spisateljica uvelike i bila.