KARLOVAČKI MURALI

Tekst i fotografije: Bruna Kurka

  Šećući gradom opazila sam tri vrlo lijepa i upečatljiva murala poznatih pisaca. Što sam drugo mogla nego zastati i poslikati ih? Novi centar je tako uljepšan s tri nova murala. Trinaest metara visok portret Miroslava Krleže na zgradi u ulici koja nosi njegovo prezime (Krležina ulica) postavljen je u ožujku ove godine. To je projekt karlovačke udruge Polka. Mural Miroslava Krleže se već prije nalazio na istome mjestu, ali se prilikom energetske obnove zgrade na kojoj se mural nalazio, morao maknuti.  Ove godine je obnovljen te kao i prvi puta izradio ga je dugoreški likovni umjetnik Leonard Lesić, uz pomoć Dalibora Jurasa. Oslikavanje fasada svidjelo se Vijeću Gradske četvrti Novi centar, pa se uz pomoć Grada Karlovca, krenulo u izradu murala u Meštrovićevoj ulici. Spomenuti likovni umjetnici napravili su portret Dragojle Jarnević, a zatim i mural Slavka Mihalića.

  Ideja spomenute udruge Polka vrlo je promišljena i pozitivna. Konkretno muralom Miroslava Krleže ostvario se sveobuhvatan i široko vrijedan projekt 'Krleža u Karlovcu'. Krleža je sigurno jedan od najvećih europskih pisaca koji u hrvatskoj kulturnoj povijesti ima važnu ulogu. Karlovac i Hrvatska imaju brojne poznate i povijesne ličnosti koje su ostavile dubok trag i imaju veliku kulturnu vrijednost. Muralom se također želi poticati sve suvlasnike da se nakon obnove pročelja svojih ulaza/zgrada odluči izraditi mural neke povijesne osobe ili događaja. Time se Karlovac želi prezentirati kao grad događaja i grad koji će promicati vrijednosti naše zemlje. 

  Miroslav Krleža rođen je u Zagrebu 1893., gdje je i umro 1981. godine. Autor je najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20. stoljeća i pokretač mnogih kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva. Krleža je bio zaokupljen i kulturnim modelom. Njegovi časopisi Plamen, Književna republika, Danas i Pečat predstavljaju orijentacijska polja hrvatskog modernizma. Krleža je bio i enciklopedist, utemeljitelj Leksikografskoga zavoda koji danas nosi njegovo ime, te je bio pokretač i glavni urednik brojnih enciklopedija. Zanimljivo je da za njegova života nisu objavljena cjelovita djela. S time je u vezi i njegova oporuka, kojom je na dvadesetak godina bilo odgođeno raspolaganje njegovom rukopisnom ostavštinom, što se danas čuva i obrađuje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Ukupno je objavio osamnaest dijaloških tekstova: Legendu, Maskeratu, Hrvatsku rapsodiju, Kraljevo, Kristofora Kolumba, Michelangela Buonarrotija, U predvečerje, Galiciju, Adama i Evu, Golgotu, Vučjaka, U agoniji, Gospodu Glembajeve, Ledu, U logoru, Areteja, Salomu, Put u raj. Osim o književnosti i umjetnosti, pisao je i o povijesti, filozofiji, medicini, politici. Njegova važnost za hrvatsku kulturu, književnost i sam identitet je bez premca, a upravo iz tog razloga izuzetno mi je drago da se za njega u gradu Karlovcu našlo malo mjesta. 

  Drugi mural posvećen je našoj dragoj Karlovčanki Dragojli Jarnević. Rođena je u Karlovcu 1812. godine. Hrvatska je književnica te je radila kao odgojiteljica na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneziji. Pravo ime joj je Karolina. Pridruživši se ilircima, na hrvatskome je jeziku objavljivala u  Danici domoljubne i ljubavne pjesme. Objavila je knjigu pripovijesti Domorodne poviesti, pisanih u duhu hrvatske hajdučko-turske novelistike, a pripovijesti je objavljivala i tijekom 1860-ih u periodici. Romanom Dva pira (objavljenom u nastavcima 1864. u časopisu Domobran) pripada među začetnike hrvatskog romana. Bavila se i pedagoškim radom, pisala je članke o odgoju mladih, a u rukopisu je ostavila tekst Moje učiteljevanje. Posebnu je pozornost privukla svojim intimnim dnevnikom pisanim 1833–47., djelomično objavljenim 1958. godine (Život jedne žene), a integralno tek 2000 (Dnevnik). U njemu je pokušala oblikovati svoj osobni, ženski identitet unatoč ograničenjima koja su joj nametali ilirski zahtjevi za domoljubnom i poučnom književnošću. Osnovna škola u Karlovcu upravo se zove njenim imenom, a svakako zaslužuje i mural s njenim portretom u svome rodnom gradu. 

  Zbog velike dimenzije samog murala, stih koji piše na muralu ću napisati u nastavku:

 ,,Ilirkinja e' ovdi jedna, Koja jezik ovaj razumi, Premda ona tebe ne zna, Vendar joj je kruto drago, Da je našla ovdi reči, Koim serce svoje leči'.'' 

  Stih je Dragojla ispisala na Schlossbergu u Grazu kao odgovor na stihove Ivana Trnskog na hrvatskom jeziku koje je zatekla. 

  Posljednji izrađen mural, odmah preko puta murala Dragojle Jarnević, je onaj koji pripada također našem dragom Karlovčaninu Slavku Mihaliću, rođenom 1928. godine u Karlovcu. Nakon završetka realne gimnazije u Karlovcu, radio je kao tehnički crtač, novinar Borbe u Zagrebu i Beogradu, zatim Omladinskoga borca, Horizonta, Novina mladih i Ličkih novina. Bio je jedan od pokretača književnog lista Tribina 1952. godine, urednik Književne tribine, jedan od urednika Telegrama te urednik izdana u Lykosu. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1996. godine. Pisao je tradicionalistički, prvo zbirkom od dvanaest pjesama Komorna muzika, predstavio se kao i egzistencijalistički pjesnik i pripadnik naraštaja krugovaša. I u zbirkama Put u nepostojanje, Početak zaborava i Darežljivo progonstvo, prevladava motiv usamljenosti i ugroženosti pojedinca. Među pripadnicima krugovaškoga naraštaja bio je najodređeniji u stajalištu prema kontekstu poezije. Nakon Hrvatskoga proljeća zaokupljenost povijesnim prilikama očituje se mračnom skepsom i cinizmom ispunjenim zlim slutnjama (Klopka za uspomene, Pohvala praznom džepu, Tihe lomače, Iskorak). Pojavljuju se i pozitivni motivi te izvorno rodoljubno pjesništvo; Mozartova čarobna kočija, Zavodnička šuma, Karlovački diptih, Približavanje oluje i Močvara. Sastavio je sam ili u suradnji nekoliko antologija hrvatskog pjesništva te ih prevodio sa slovenskog jezika. 

  ''Nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, a sreće je možda odmah tu, kraj tebe, ni zauvijek prošla, ni tako daleka...'' stih je Slavka Mihalića koji se nalazi na muralu. 

  Planira se izrada murala i u budućnosti što me jako veseli, ali i kako sam uspjela doznati veseli i stanovnike Karlovca. Karlovčani su jako ponosni na naše murale, koji Karlovac predstavljaju kao grad kulture i zrače posebnom energijom. 

  Nadam se da se u izradi budućih murala neće zaobići braća Seljan, karlovački svjetski putnici, Ivan Mažuranić, hrvatski ban i jedan od najvećih pjesnika 19. stoljeća, Nikola Tesla, svjetsko poznati znanstvenik koji je pohađao karlovačku gimnaziju, poznati slikar Vjekoslav Karas, također rođen u Karlovcu, ali naravno i brojni drugi hrvatski pjesnici, putopisci, povijesne i kultne ličnosti. 

O stvaranju novih karlovačkih murala biti ćete pravovremeno obaviješteni, nadam se da im se veselite kao što se veselimo mi, Karlovčani.