Osam otoka južnog Jadrana u tjedan dana

AUTORICA: Noemi Molnar

Priča mi brat i njegova ekipa tako zanimljive priče i događaje od prošle godine, kako su bili na jedrenju i uživali. Slušam i mislim si, da mi je provesti tih tjedan dana i doživjeti jedinstvenu malu avanturu... Kad su me pozvali da budem dio posade ove godine, od sreće i uzbuđenja krenula su ispitivanja u glavi: gdje, kako se ide, tko sve ide, kakvo će biti vrijeme, što ponijeti, kako se ponašati na jedrilici, što ako se negdje ozlijedim, što ćemo jesti, jesam li spremna na tako nešto…? Mnogo je pitanja koja su me mučila, dobro je brinuti se, ali u ovom slučaju bilo je nepotrebno. Želite li saznati kako je sve završilo? Pročitajte u nastavku sjećanja koja nikada neću zaboraviti. 

Dolazim u Zagreb, pijem kavu s bratovom ekipom, spremamo stvari u auto i tako nas deset krećemo na put za Vrse. U Vrsima smo prespavali kod prijateljice Irene, također članice posade. Bio je to plan kako bi skratili put do Splita, a ne da jurimo četiri sata u komadu. Sljedećeg jutra krenuli smo za Split gdje smo obavili kupnju namirnica, parkirali aute, sastali se s drugom ekipom jer smo išli s dvije jedrilice, popili još jednu kavu i ukrcali se na trajekt za Šoltu. Na Šolti nas je čekala jedrilica. Raspremili smo stvari i smjestili se, ali nismo isplovili isti dan, jer nije bilo pogodno vrijeme za isplovljavanje, no zato smo pozorno poslušali predavanje našeg kapetana Antuna, koji nam je detaljno objasnio što se sve i kako treba raditi na jedrilici.

Sutra ujutro odmorni i spremni krenuli smo za otok Vis i lagano po velikim valovima, ali sunčanom vremenu stigli u Komižu, gdje smo se okupali i krenuli dalje na otok Biševo. Na Biševu smo se usidrili u uvali Porat i prespavali te sljedećeg dana posjetili Modru i Zelenu špilju i plažu Stinivu. Kasnije toga dana nastavili smo put za park prirode Lastovsko otočje gdje smo posjetili staro srednjovjekovno naselje amfiteatralnog oblika, a to je mjesto Lastovo, jedino koje se ne nalazi neposredno uz obalu. Tu noć probudila nas je bura te smo se žurno morali premjestiti u neku mirniju uvalu, a taj mir pružila nam je uvala Zaklopatica koja je također dio Lastovskog otočja.

Nisam obraćala pozornost na vrijeme, tako da se ni dan danas ne sjećam koji je dan bio, ali dobro znam da je bio dobar dan za put na Korčulu. Tada sam prvi put probala upravljati jedrilicom i to pod dignutim jedrima. Moraš biti koncentriran, pomno paziti da jedra ostanu napeta te pratiti smjer vjetra, a dobila sam i pohvale za dobro odrađena kruženja - mijenjanje smjera po 90° pod dignutim jedrima. U Korčulu smo došli u noći, usidrili se i odmah otišli u obilazak staroga grada i laganu šetnju. U starom gradu zaigrali smo igru „slijepog lovača“, razgledali kulturne znamenitosti, popili pivo, podružili se i legli spavati jer smo idućim ranim jutrom krenuli za Paklene otoke. Taj dan nas je pratila kiša i bura. Kako je na jedrenju nuždu obavezno obavljati u prirodi tako smo taj dan pokisli skroz na skroz, a drveće je samo sa iglicama, ne možeš se ni pošteno sakriti od kiše. Cijeli mokri vraćamo se na jedrilicu. Pijući čaj s vitaminom c, ostatak dana proveli smo kartajući i družeći se. 

Istoga dana put nas je odveo za otok Hvar, prvo u jednu mirniju uvalu, a zatim sutradan u istoimeni grad, gdje smo obnovili zalihe hrane i vode, uhvatili hvarske zrake sunca, popili kavu i nastavili za turističko središte na sjevernoj obali otoka Hvara, Jelsu. Prošetali, pojeli sladoled, napravili fotografiju, prespavali i u dubokom uskom zaljevu posjetili najmanji otočki grad, divnu i mirnu Vrbosku. Toga dana dojedrili smo i do otoka Brača u grad Bol gdje smo vidjeli malog morskog psa, prošetali gradom, okupali se na plaži Zlatni rat i došli nazad do Šolte otkud smo i krenuli. Prepuni uspomena profeštali smo zadnju noć i vratili se na kopno.

Sve u svemu: obišli smo neke od najljepših otoka Hrvatske, uživali u prirodnim atrakcijama, pješačili, družili se, doživjeli najljepše zalaske sunca, naučili dizati i motati jedra, upravljati jedrilicom, iskusili kišu i sunce, buru i jugo, vrijeme i nevrijeme, hladnoću i sunčanje, velike valove i mirno more, morske bolesti, kuhanje dok se jedrilica njiše i spavanje po valovima, sve je to dio jedne zanimljive i nezaboravne avanture. Na kraju moram pohvaliti Tenu, Irenu i Vlatku što su kuhale u skoro nemogućim uvjetima jedrenja, kapetana Antuna što nas je sposobno vodio, izvlačio iz kiše te se pobrinuo da se živi i zdravi vratimo, što nije mala stvar, moga brata Minea što je pomno pazio na sve i bio desna ruka, prijatelja Mislava koji je bio vodič te Luku, Ivana i Marka što su bili zabavljači, pratili dubinu mora, smjer vjetra i izvlačili jedra, a ja… ja sam u svemu sudjelovala pomalo s obzirom da mi je bio prvi put, ali sigurno ne i zadnji.