SANKT PETERBURG, RUSKI PROZOR U EUROPU

AUTOR: Luka Krivošić 

Ako je Moskva srce Rusije, Sankt Peterburg je njena glava, kažu Rusi. Možda je o tome razmišljao i car Petar Veliki kada, je stojeći na tek osvojenoj obali Finskog zaljeva 1703. godine odlučio da baš tu podigne novu prijestolnicu Rusije i njen prozor ka Evropi. Za samo devet godina na močvarnom tlu preko koga rijeka Neva, od novembra do aprila pod ledom, protječe od jezera Ladoga do Baltičkog mora, nikao je grad koji je ime dobio po carevom svecu. Sam Petar Veliki projektirao je ulice i zidao s radnicima, a na gradilištima su stradale desetine hiljada ljudi. 

Danas je Peterburg najsjeverniji milijunski grad na svijetu, čuven po autentičnim zgradama i spomenicima iz 18. i 19. vijeka, burnoj povijesti i bijelim noćima. 

Bio je svjedok tri revolucije, a nakon Oktobarske za samo tri godine pao je sa 2,5 milijuna na 600.000 stanovnika. Kada su boljševici došli na vlast, preselili su prijestolnicu u Moskvu i time poštedjeli Peterburg svoje estetike. Preživio je strašnu njemačku opsadu u Drugom svjetskom ratu koja je trajala 872 dana i tokom koje je umrlo milijun i pol lјudi. 

Dva puta je mijenjao ime: 1914. u Petrograd, jer je Peterburg zvučalo njemački, a onda 1924. u Lenjingrad, u čast komunističkog vođe. Današnje ime vraćeno mu je 1991. godine, nakon sloma SSSR-a. 

Do prije točno sto godina bio je glavni grad Rusije, a danas je njena kulturna prijestolnica koju godišnje posjeti 7,2 milijuna ljudi, dva milijuna više od populacije koja tu živi. U njemu se nalazi 8.962 objekta kulturnog nasljeđa, od kojih je 4.000 na listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Rijeke i kanali integralni su dio urbanog okruženja: ima ih 93, ukupne dužine od 300 kilometara, sa 800 mostova, od kojih je 21. podignut noću. 

Peterburg je nekada zauzimao 101 otok, ali su vremenom mnogi kanali zatrpani, pa se broj smanjio na 42. Pošto je građen na razini mora, često je bio žrtva poplava, od kojih su neke bile katastrofalne. Carica Katarina Velika je naredila da se obale Neve ojačaju granitnim stijenama. Zbog kanala i mostova zovu ga "Sjevernom Venecijom", zbog ljepote "Sjevernom Palmirom". 

U svim mjestima čija je geografska širina iznad 60° sjeverno ili južno, u nekim periodima godine sunce zalazi samo na kratko, pa dolazi do zanimljive pojave da je noćno nebo svijetlo. To su tzv. bijele noći koje nigdje nisu tako romantične kao u Peterburgu. Tokom juna i jula grad ima 21 ovakvu noć, pa još u maju počinje višemjesečni Festival bijelih noći koji kulminira proslavom "Skerletna jedra" na koju dođe do tri milijuna ljudi. 

Žila kucavica Sankt Peterburga je Nevski prospekt, glavna ulica duga skoro pet kilometara i na nekim dijelovima široka 60 metara, koja se proteže od Admiraliteta do Larve Aleksandra Nevskog, po kome je dobila ime. Svaka palača koja se ovdje nalazi spomenik je za sebe. 

Na drugoj strani Neve nalazi se Petropavlovska tvrđava, prva velika građevina koju je podigao Petar Veliki kako bi štitila novi grad. U okviru utvrđenja je i najviša zgrada u gradu, Petropavlovski hram sa zvonikom visokim 122,5m i anđelom na vrhu, u kome su sahranjeni mnogi ruski carevi. Već gotovo 300 godina, svakog dana u podne sa tvrđave se oglasi topovski pucanj. 

Na lijevoj obali Neve, na Dvorskom trgu, nalazi se Zimski dvorac, nekadašnja rezidencija ruskih careva, u kojem je danas muzej Ermitaž sa tri milijuna eksponata, među kojima su djela Rembranta, Michelangela, Van Gogha, Picassa… S druge strane parka je Isakijevski Sabor, nekada najveća i najljepša crkva u Rusiji. Drugi po popularnosti muzej, Ruski, s najboljom kolekcijom domaće umjetnosti, smješten je u Mihailovskom zamku i u Mramornom dvorcu. 

Na trgu ispred Zimskog dvorca je Aleksandrovski stub, podignut u znak sjećanja na pobjedu nad Napoleonom 1812. Nedaleko odatle je i Senatski trg, nekada Trg dekabrista, preko koga je 1825. prešla grupa pobunjenih oficira kako bi neuspješno spriječila stupanje na vlast Nikolaja I i zbog toga nastradala. Na ovom trgu je i simbol Peterburga, statua Petra Velikog na konju, koju je Aleksandar Puškin ovjekovječio u poemi "Brončani konjanik". Prema lokalnoj legendi, sve dok je statua na svom mjestu, neprijatelj nikada neće osvojiti Sankt Peterburg. 

Predgrađa Peterburga su muzeji na otvorenom i prava arhitektonska remek-djela, naročito ona koja su spadala u carska imanja – Carsko selo, Pavlovsk, Peterhof, Lomonosov... 

Ako negdje može da se vidi sav sjaj i veličina Ruske Imperije, onda je to u Carskom Selu, poklonu Petra Velikog supruzi Katarini Prvoj povodom rođenja kćeri Jelisavete. Jelisaveta je kao carica naručila baroknu Katarininu palaču u kojoj se nalazi i svjetski poznata Ćilibarska soba. 

Peterhof je poznat kao "ruski Versaj", a carska rezidencija je bio do vladavine Katarine Velike. Čuven je po fontanama koje je dodala carica Jelisaveta, među kojima se izdvaja Velika kaskada sa 64 fontane. 

Prema zvaničnim podacima, u Peterburgu postoji 643 hotela sa 28.231 soba. Prosječna cijena sobe u hotelu sa tri zvjezdice je oko 60 eura, sa četiri oko 80, a sa pet 180 eura. Najskuplji je hotel Astoria, u kome noćenje može da košta i do 8.500 eura. Dio Astorije je hotel Angleter u kome se 1925. ubio pjesnik Sergej Jesenjin. 

Gotovo svaki kvart grada ovjekovječen je u literaturi koja je proslavila Rusiju, jer su tu živjeli i stvarali Dostojevski, Puškin, Gogolj, Nabokov, Tolstoj… Neki su ga veličali, drugi pisali o njemu da je strašan, hladan i nemilosrdan, ali svi su mu pronosili slavu. Smatra se da je samo Puškin učinio za imidž Sankt Peterburga isto koliko i Petar Veliki time što ga je izgradio.