Zagreb - Grad koji je pretrpio tri katastrofe, a i dalje se drži na nogama

AUTORICA: Marija Popović Matacun 

Nitko ni nije slutio, da ćemo svi jedva čekati da završi 2020. godina, a počela je tako lijepo… 

Kada je prvi slučaj COVID – 19 potvrđen u Gradu Zagrebu, nitko ni nije slutio da će za manje od mjesec dana doći do potpunog „zatvaranja“ Zagreba. Sjećam se kao da je bilo jučer, bio je to 17. ožujka 2020., najnormalniji dan kao i svaki drugi. Imaš predavanja na fakultetu, ideš raditi, odeš na koju kavu s prijateljima i radiš zapravo najobičnije stvari koje radi svaki čovjek. Taj dan sam bila u Muzeju, još smo se šalili kako će to sve s COVID – 19 proći i da ćemo normalno živjeti kako smo i do sada. Makar su postojale špekulacije da će doći do „lockdowna“, ali nitko nije zapravo vjerovao u to. 18. ožujka 2020. javili su nam kako se zatvara Muzej za umjetnost i obrt radi oboljelih od COVIDA – 19, ali tu strašna priča ne prestaje. Ona samo tu počinje i biti će još gora za Zagreb. Nakon par dana karantene, 22. ožujka 6:24 desio se potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru i sve građena grada Zagreba „protresao“ kao nikad prije. Kada je počeo potres, moji su roditelji odmah došli po mene, i netom što smo izašli iz kuće prestalo je. Ali ne zadugo, za nešto više od pola sata došao je i drugi nešto manji potres s jačinom od 5,0 stupnjeva po Richteru. U tim momentima shvatiš tek koliko si izgubio i koliko moraš biti zahvalan što si živ. Kad je napokon došla struja i sve se „kao“ smirilo, makar nije, jer se danima treslo i dalje na televizoru sam vidjela što se sve dogodilo zapravo. Ljudi su na cesti na velikoj zimi sjedili, zaplakani u svojim pidžamama gledali kako nema više njihove kuće, stana, auta. Sve što su nekad posjedovali nestalo je u vidu magle. Idućeg je dana bilo objavljeno koliko je muzeja, kazališta, starih građevina, katedrala urušeno. 

Veliki potres u Zagrebu

Jedan od njih je bio i Muzej za umjetnost i obrt. On je od svih zagrebačkih Muzeja pretrpio najveću štetu, zadnja je takva bila 1880. godine. Na krovu Muzeja bila je olopina, zidovi svi strgani, s trećeg kata postava se vidio drugi kat, sve skulpture, slike, zapravo svi predmeti su bili uništeni. I trebat će godine da se to sve sanira i vrati Muzej u svoj prvo bitni sjaj. No, 24. studenog 2020. otvara se  u čast 140. godina Muzeja, a i potresa nova izložba pod nazivom „Potreseni MUO: od potresa do potresa 1880. – 2020.“ koja će prikazati dvadeset slika koje su Zagrepčani uslikali tijekom tog kobnog dana u Zagrebu, te slike potresa Zagreba 1880.godine.

Vanjski i unutarnji dio Muzeja nakon potresa

Nadolazeća izložba u MUO: „Potreseni MUO: od potresa do potresa 1880. – 2020.“

Nakon karantene koja je trajala dva mjeseca i potresa koji je zauvijek promijenio Zagrepčane, svi smo nekako mislili da će se stanje poboljšani u vezi COVIDA – 19, i preko ljeta se smanjio nešto broj, ali i dalje je tu. Nošenje maski na licu, biti dva metra udaljeni jedno od drugoga, paziti na čistoću ruku valjda je to sve „novo normalno“ na koje se moramo naviknuti. Dva mjeseca kasnije Zagreb je pretrpio i još jedan udarac. Velika poplava 24. srpnja 2020. potopila je više od pola grada. Voda je ušla u automobile, kuće, stanove, a ulice Zagreba izgledale su kao rijeka koja teče kroz grad. Ljudima je bilo dosta svega, više nisu mogli, jer treba imati hrabrosti i volje da izdržiš sve što se ovom gradu zadesilo. 

Poplavljeni grad Zagreb        

Ali Zagreb je još tu, još se on drži na nogama. I kako kaže stara zagrebačka pjesma: 

„Mome gradu iznad sebe darujem toplinu sjete,

Kada vjetar s Medveščaka krošnje javora zaplete,

Kada udari s Griča podne preko trga prema jugu,

Golubovi kad polete prema nebu kao drugu,

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče“. 

Ja čvrsto vjerujem kako je svaka od ovih tri katastrofe naučila Zagrepčane da cijene ono što imaju, da budu ujedinjeni nego ikad prije i da pruže ruku potpore jedno drugome. Danas, pola godine kasnije, svi smo još tu, živimo, držimo se i pokušavamo „novo normalno“ prilagoditi u naše živote, htjeli mi to ili ne.