OD PULE DO LAGOSA - TRI KONTINENTA PRIJE TRIDESETE

AUTORI: Bruna Kurka i Matteo Legović 

 

   Kako do tridesete godine, uz završen diplomski studij i doktorsko istraživanje u inozemstvu, pokrenuti vlastito poduzeće na drugom kontinentu, proputovati pola svijeta i istovremeno biti društveno koristan kroz volontiranje i rad s osjetljivim skupinama, ispričala nam je Bartola Mavrić, bivša studentica Kulture i turizma na prvom u seriji gostujućih predavanja u novoj 2021. godini. U sklopu nastave iz kolegija Europski identitet - kulturne i političke osnove, naša gošća, doktorandica Sveučilišta u Istanbulu, predstavila je istraživanja kojima se bavi u sklopu doktorskog studija, vezana za odnos turizma i migracija te budućnost mobilnosti.

 Bartolina uzbudljiva priča započinje u Puli, gdje je 2009. godine započela studij Kultura i turizam. Danas živi na relaciji Istanbul-Lagos (Nigerija), a kako joj se život potpuno promijenio nakon posjeta Istanbulu ispričala nam je tokom svog vrlo inspirativnog gostovanja. Bartola je prvi put otputovala u Tursku 2012. godine, a preko društvenih mreža je upoznala grupu vršnjaka koji su studirali na Sveučilištu u Istanbulu. Razvilo se prijateljstvo te su ju kolegice pozvale da posjeti Istanbul, što je Bartola i učinila te tamo ostala dva tjedna. Kako joj je Istanbul ostao lijepom sjećanju, po završetku studija Kultura i turizam krajem 2012., već u siječnju 2013. godine preselila se u Istanbul. Tamo je stigla sa samo 80 eura i nije poznavala jezik i kulturu. Kolegice koje je upoznala koji mjesec ranije ustupile su joj smještaj na prvih mjesec dana i ponudile se upoznati ju s lokalnom kulturom i opsežnom administracijom koju je morala riješiti kako bi mogla živjeti u Istanbulu. Odmah po dolasku raspitala se i doznala da postoji stipendija za strance koja u potpunosti pokriva trošak nastavka studija u Turskoj. Čim je bilo moguće, prijavila se za stipendiju, u svibnju je imala intervju i u srpnju je uspjela dobiti stopostotnu stipendiju za magisterij socijalnih znanosti (Istraživanje Istanbula) na Sveučilištu Istanbul.

    Njena prvotna ideja bila je doći u Istanbul, dati si tri mjeseca, i ukoliko ne uspije vratiti se u Hrvatsku, međutim, uspjela je. Na početku je radila kao dadilja i slične part-time poslove. Dio stipendije bio je i šestomjesečni tečaj turskoga jezika, magistrirala je na turskome jeziku i sva su predavanja bila isključivo na turskom. Tečaj je pohađala s još 24 studenata iz različitih krajeva svijeta i Bartola se tog perioda života vrlo rado sjeća. Budući da su svi bili novi stanovnici Turske, brzo su se povezali, istraživali Istanbul, ali i zajedno slavili Božić, Bajram, običaje različitih tradicija i kultura. 

    Godine 2014., počela je raditi s Hotel Momcierge, prvom agencijom u Turskoj specijaliziranoj za dadilje (babysittere) koje rade u turističkoj industriji, u hotelima i s turistima. Za tu agenciju radila je od 2014. do 2019. te je upoznala turističku industriju na sasvim novi način. Obišla je i jedan od najboljih hotela u Istanbulu, upravo zahvaljujući toj agenciji. Stekla je puno poznanstava i s određenim ljudima je i danas u kontaktu i uspješno surađuju.

    U studenom 2014. godine voditelji programa stipendije odlučili su počastiti 10 najboljih studenata  (uključujući Bartolu) doručkom te knjigama. 

    Godine 2015. u sklopu magisterija počela je istraživati migracije. Zanimalo ju je zašto toliko puno ljudi migrira u Istanbul. Iste godine imala je i prvu javnu prezentaciju na temu migracija i istraživanja koja je provela. Popratni dio stipendije činile su i različite radionice za čije se pohađanje dobiva certifikat, a trajale su između 6 i 8 tjedana. Bartola tako ima i certifikat iz literature i novih medija, gdje je naučila kako izrađivati prezentacije, predstaviti se na televiziji, a bavili su se i fotografijom. 

    Upravo je ta 2015. ostala svima u pamćenju po velikoj izbjegličkoj krizi Sirije. Bartola je tada putovala u grad Gaziantep, koji se nalazi na samoj granici sa Sirijom, oko 130 km od grada Alepa. U povijesti grad Gaziantep i Alepo bili su dio iste regije, ali kasnije je grad Gaziantep pripao Turskoj. Tada je primijetila kako sve više izbjeglica iz Sirije dolazi u Tursku te je njeno zanimanje za migracije sve više raslo. Primijetila je i da se na raznim konferencijama i izlaganjima nije pridavalo toliko pažnje ekonomskim imigrantima. U tom je razdoblju, zahvaljujući međunarodnoj agenciji iz Tajvana, dobila priliku upoznati rad škole za sirijske učenike, koja je organizirana u Turskoj, i to tako da su turska djeca su išla u školu ujutro, a mali Sirijci popodne. Imala je priliku provesti s njima neko vrijeme i vidjeti kako to funkcionira. 

    Godine 2016. Bartola je magistrirala na Sveučilištu Istanbul i tada je odlučila uzeti godinu dana pauze. U tom razdoblju doktorat joj nije bio u planu, nije se bavila akademskim radom već je odlučila putovati. Otputovala je na Ibizu gdje je provela mjesec dana te se vratila poslu dadilje u sklopu Hotela Monsier. Po povratku u Istanbul okušala se i u modelingu, ali je shvatila kako to ipak nije posao za nju. 

    Godine 2017. započela je praksu u istraživačkom centru za migracije u Istanbulu u sklopu Sveučilišta Koč, koje glasi za najbolje privatno sveučilište u Turskoj. Bartola je bila pomalo razočarana praksom jer su sva istraživanja i akademski radovi bili usmjereni samo na izbjeglice dok su nju više zanimali ekonomski migranti. Zatim je počela raditi honorarno u američkoj školi u Istanbulu 2017. i 2018. godine. Radila je sa studentima s poteškoćama u učenju,  kojima i danas ponekad daje instrukcije. Bartola nema učiteljsku diplomu, ali njen uspješan rad i pristup studentima omogućio je da se i danas povremeno bavi tim poslom. 

    Godine 2018. zajedno sa suprugom započela je mali biznis, čiji su glavni cilj bile edukacijske konzultacije, odnosno pomoć studentima iz zapadne Afrike pri upisu na fakultete na Zapadu. Posao je išao odlično, pa su razmišljali i o otvaranju firme u Hrvatskoj, Turskoj ili Nigeriji, odakle je njen suprug. Nakon analize i promišljanja odlučili su da je najbolje da središte tvrtke bude u Nigeriji. Te iste godine odlučili su otići u Nigeriju, u Abudžu, a u tom razdoblju igralo se Svjetsko nogometno prvenstvo gdje je Nigerija igrala protiv Hrvatske, kakva slučajnost! U isto vrijeme uključili su se u projekt organizacije iz Nigerije koja se bavi ruralnim razvojem. Održavali su radionice u ruralnim dijelovima Nigerije te tako educirali stanovnike tih mjesta o unapređenju lokalne proizvodnje. Radionica je konkretno bila usmjerena na proizvodnju shia maslaca. Nigerija je jedna od država koja proizvodi najviše shia maslaca, ali ruralni dijelovi nemaju dovoljno kapaciteta kako bi se maslac proizveo na kvalitetan i organski način te se potom mogao prodavati u Europi. Bartola je 15 dana putovala s navedenom neprofitnom organizacijom po ruralnim područjima. Spomenula je mjesto Kontagora na granici sa Beninom. Kontagora je jedno od najruralnijih mjesta koje su posjetili, gdje nema bolnice, škole, rijetko tko priča engleski već pričaju jezikom hausa. Inače u Nigeriji postoji 510 jezika i preko 300 naroda. Najviše se priča jezikom hausa, jurba i ibo, stoga je kraj sebe imala prevodioca koji je olakšao situaciju. 

 

 Jedan od većih problema ovih krajeva je poligamija, muškarac ima četiri žene, stoga jedna obitelj ima između osmero i dvanaestero djece, a žive vrlo siromašnim životom. Bartola je pisala i projekte ministarstvu kulture i turizma u Nigeriji za provedbu radionica i razvoj turizma, ali budući da se nalazi vrlo daleko od bilo kojeg velikog grada i zbog nedostatka infrastrukture, taj će dio Nigerije ipak trebati pričekati neka bolja vremena. U Kontagori se stanovnici bave sječom drva i od toga rade ugljen, a radionice koje je Bartola imala vezane su za drvo shia maslaca od kojega se radi namještaj od mahagonija, što stranci iskorištavaju. Dolaze u sela, posijeku drveće, za što plate mizernu svotu novca, proizvedu namještaj izvan Nigerije da bi isti taj namještaj prodavali Nigerijcima! Cilj radionice bio bi naučiti stanovnike kako izraditi shia maslac kojega bi izvozili i time poboljšali vlastiti životni standard. Zatim su putovali u Mocu dalje u ruralni dio Nigerije. 

Kano je mjesto koje ima svoga kralja koji i danas živi u palači, u Nigeriji manje županije/pokrajine i danas imaju svoje kraljeve. Zatim su otišli u Lagos, najrazvijeniji grad Nigerije - čuli smo, kao kuriozitet, da tamo postoji čak i povezana udruga Ex-Jugoslavija Balkanaca te je Bartola i danas s njima u kontaktu. Jedna od rijetkih vrsta turizma koji se razvija u Nigeriji je surfing turizam jer Atlantski ocean ima najpogodnije valove za taj sport.  

    Te iste godine Bartola je sa suprugom odlučila osnovati ured u Lagosu i osnovati firmu. Njihova firma bavi se uvozom i izvozom, najviše između Turske i Nigerije, odnosno rade kao konzultanti i agenti pri izvozu i izvozu. Druga branša njihove firme bavi se edukacijskim konzultacijama, gdje surađuju s fakultetima u Turskoj, Americi i Engleskoj te studentima iz zapadne Afrike (Nigerije, Gane i Kameruna) asistiraju da upišu fakultete van svoje države. Treća branša firme vezana je uz turizam, počeli su prodavati obiteljske pakete u kojima nude studentima pomoć pri upisu na fakultet, traženju smještaja, ugošćuju roditelje te nude pet dana kupovine i razgledavanja Istanbula. 

    Nakon putovanja po Nigeriji Bartoli se vratila želja za daljnjim školovanjem. U tom razdoblju stupila je u kontakt s hrvatskom turističkom agencijom s kojom ponekad surađuje. Pomaže turistima na putovanjima prevodeći s turskog na hrvatski i obratno. Tako je sa hrvatskom grupom turista 15 dana putovala po istočnoj Turskoj. 

 

    U siječnju je započela doktorat na kojemu se bavi istraživanjima na temu povezanosti turizma i migracija i sociologijom turizma, pristupajući turizmu i s antropološkog i kulturološkog aspekta, a posebno ju zanima razvoj turizma u slabije razvijenim zemljama te kako turizam može pomoći zemljama u razvoju. Tema doktorskog rada koju je odabrala vezana je s izazovima s kojima se suočavaju migranti kao radna snaga u turističkoj industriji. Istraživanjem turizma i migracija došla je do zaključka da su to povezani fenomeni mobilnosti, koji postoje oduvijek i koji se ne mogu zaustaviti. Smatra kako se potrebno educirati na tu temu kako bismo mogli shvatiti njihovo značenje i buduće tokove. Ideja je zapošljavanjem migranata u turističkoj industriji pomoći migrantima da se što lakše integriraju u novu zajednicu. Doktorsko istraživanje podijeljeno je na tri dijela; prvi koje se generalno bavi poviješću migracija i turizma, drugi o migracijama u Turskoj i treći koje će kao metodologiju koristiti intervjue s imigrantima koji rade u turističkoj industriji u Istanbulu. Cilj njezina istraživanja je identificirati izazove s kojima se migranti susreću pri zapošljavanju u turističkoj industriji. Time bi se izgradio pravni okvir koji bi pomogao migrantima i zaposlenicima da izgrade obostrano korisne odnose.

    Studente je svakako inspirirala Bartolina vrlo zanimljiva životna priča i uspješna karijera nakon završenog studija Kulture i turizma, a nadamo se da će i Vas! Bartoli želimo puno sreće u daljnjem istraživanju i nadamo se uspješnom nastavku suradnje između naša dva sveučilišta, između kojih sada postoji i mogućnost Erasmus+ studentske razmjene. Uz mogućnost posjeta Sveučilištu u Istanbulu, nadamo se i ponovnom gostovanju Bartole, koja svojim iskustvom i zvanjem može i nas studente usmjeriti na slična istraživanja ovih vrlo aktualnih tema.