SAIGOKU KANNON - HODOČAŠĆE DREVNOG JAPANA (33 SVETA HRAMA)

AUTORICA: Laura Šinko 

Skoro svatko od nas mašta o jednom, vrlo posebnom putovanju, onom za koje osjećamo u dubini svog bića da bi nas obogatilo i promijenilo. Ponekad takva putovanja želimo cijeli život dok nam se neka otkriju kao mogućnosti kroz vlastiti rast i razvoj. Naravno, kako bi nas određena lokacija ili lokacije privukle mora postojati nekakav faktor naše fascinacije, primjerice glazba, društvo, kultura ili hrana. Meni su, u ovom slučaju, to bile književnost i religija. Naime, prije nekoliko godina posudila sam u knjižnici knjigu Matsuoa Bashōa pod nazivom „Uski put prema dubokom sjeveru“. To je njegovo putopisno djelo koje je napisao na svom putu otkrivanja istina zen budizma. Ono što to djelo čini izrazito posebnim je to što se zapravo svrstava u književnu vrstu haibun u kojoj se kombinira proza i haiku. U tom djelu Bashō je spomenuo kako je susreo budističkog redovnika koji je odrađivao hodočašćenje 33 sveta hrama. S obzirom da nikada nisam čula za to hodočašće počela sam istraživati te se tako rodila moja želja za tim putovanjem.

(Slika preuzeta s StylebyJoules)

Hodočašće Saigoku Kannon drevna je hodočasnička ruta od 33 budistička hrama, usredotočena na Kyoto, ali koja pokriva i okolnu regiju. To je najstarije hodočašće u Japanu te je 2018. proslavilo 1300 godina svog postojanja. Fokus hodočašća su kipovi Kannona Bosatsua koji se štuju u svakom od hramova. Kannon je jedno od najpopularnijih božanstava u Japanu i često je zastupljeno u ženskom obliku pa mu se daje nadimak „Božica milosrđa“.

(Kannon Bosatsu, slika preuzeta s Kansaiodyssey)

Iako se ruta u povijesti putovala pješice, danas hodočasnici obično koriste automobile ili vlakove. Hodočasnici bilježe svoj napredak molitvenikom ( Nōkyō-chō), koji osoblje hrama obilježava crvenim žigovima i japanskom kaligrafijom naznačujući broj hrama, naziv hrama i određeno ime Kannon slike. Poneki hodočasnici dobivaju čak i žigove i kaligrafije u obliku zidnih svitaka.

(Nōkyō-chō, slika preuzeta s Nomurakakejiki)

Povijest Saigoku Kannon gotovo je mitske prirode. Navodno je prije otprilike 1.300 godina glavni redovnik hrama Hase-dera, Tokudo, bio u komi. Tijekom svoje kome tvrdio je da je Enma-oua, kralja pakla, upoznao na ulazu u Meido (ekvivalent čistilištu). Enma-ou je rekao Tokudu da se dramatično povećao broj ljudi koji odlaze u pakao. Međutim, ako bi ljudi posjećivali 33 hrama Kannona Bosatsua, njihovi grijesi bi se oprostili. Enma-ou je tada Tokudu dao pečate (danas zvane shuin) svih 33 hrama i poslao ga natrag u zemlju živih kako bi ljudima prenio tu poruku.

(Mapa preuzeta s Wikipedia Japan)

Iako je Tokudo pokušavao potaknuti ljude da odu posjetiti 33 hrama prema uputama Enma-oua, nažalost, malo ih je to i napravilo. Razočaran, Tokudo je ostavio pečate u hramu Nakayama-dera. Tek je 70 godina nakon Tokudove smrti car Kazan pronašao te pečate. Car Kazan uzeo je Tokudova uvjerenja k srcu i otišao na prvo hodočašće. U svakom hramu koji je posjetio čitao je pjesmu, koja je danas poznata kao goeika. Danas, kada posjetite bilo koji od 33 hrama i primite pečat hrama, možete zatražiti i kopije goeike recitirane u tom određenom hramu.

(Hram Nakayama-dera, slika preuzeta s Tripadvisor)

Ovo putovanje trajati će minimalno dva tjedna i zahtijevati će obilazak gotovo cijele Kansai regije, no znanje jezika, povijesti i kulture koje ću steći tokom tog putovanja biti će neprocjenjivo. Kao student japanologije i ljubitelj njihove kulture biti će ključno za razumijevanje drevnog Japana i za moj budući napredak. Nadam se da vam je ovo probudilo zanimanje za Japan i njegovu drevnu kulturu koja se njeguje, u ovom slučaju, već 1300 godina. さよなら、みなさん！ Doviđenja svima!

(Autorska fotografija Noela Ivankovića)

(Autorska fotografija Noela Ivankovića)