GOSTUJUĆE PREDAVANJE O RIJETKIM PUTOPISIMA I VODIČIMA MORNARIČKE KNJIŽNICE U PULI

 Autori: Bruna Kurka, Matteo Legović 

    Raritetni putopisi i vodiči te izvještaji s putovanja svjetskim morima koji se čuvaju u Mornaričkoj knjižnici u Puli, inače zaštićenom spomeniku kulture, bili su glavna tema gostujućeg predavanja dr. Bruna Dobrića, koje je održao studentima Interdisciplinarnog studija Kulture i turizam u okviru kolegija Putopisi i turistički itinereri i Putopisna književnost profesorice Nataše Urošević. Predavanje je započelo vrlo kreativno osmišljenim videom o Mornaričkoj knjižnici i njezinoj građi, koji su snimile i montirale studentice Andrea Šimek i Ivana Ivanušec sa spikericom Miom Pustijanac.

    Kako smo čuli uvodno, Pula je proglašena glavnom ratnom lukom sredinom 19. stoljeća, nakon utemeljenja pomorskog arsenala 1856. Mornarička knjižnica čuva brojna izdanja vezana za pomorsku povijest Pule, a posebno su zanimljivi izvještaji o istraživačkim putovanjima svjetskim morima.  Pula je često bila i polazna luka svih putovanja i opremanja brodova u to vrijeme. Knjižnica se preselila u Pulu 1865.-1866. godine, a veći dio sačuvanog fonda (oko 20 000 svezaka) Austrija je 1975. godine poklonila Puli, odnosno Sveučilišnoj knjižnici. Knjižnica je kao spomenik kulture registrirana 1992. godine, a 1996. kao zasebna zbirka Sveučilišne knjižnice preseljena je u Dom hrvatskih branitelja (nekadašnji mornarički kasino). Rijetka izdanja moguće je pretraživati u katalogu Mornaričke knjižnice.

    Na istraživačkim putovanjima puno se čitalo, najviše upravo putopisi i rječnici. Cilj tih putovanja bilo je obrazovanje časnika i prirodoslovno-znanstvena istraživanja. Brod Novara isplovio je iz Pule godinu dana nakon otvaranja arsenala, krenuvši na putovanje oko svijeta u trajanju od dvije godine. Bila je to jedno od najvažnijih istraživačkih misija Habsburške monarhije i u pripremama su sudjelovale gotovo sve znanstvene institucije Austrije. 

    Izvještaji s prekooceanskih putovanja objavljivani su u časopisu Priopćenja s područja znanosti o moru koji se distribuirao po cijelome svijetu. U sklopu tih izvještaja objavljivani su i razni etnografski i prirodo-znanstveni izvještaji i reportaže, koji su bili vrlo popularni. Najstariji je iz 1874. godine, Arktičko putovanje u sjeverno-rusku pokrajinu, koje se danas može kupiti na Internetu i pronaći u digitaliziranome obliku. Prilikom plovidbe izrađena je i karta pojedinih otoka koja je aktualna i danas, a važna su i etnografska promatranja i prikupljeni predmeti iz tada malo poznatih dijelova svijeta koji se danas mogu vidjeti u bečkim muzejima. Brod Pola (izgrađen 1870.) vozio je namirnice i prevozio posadu tijekom ekspedicije. 

    Izvještaj o jednom od važnijih putovanja brodom Dunav u Južnu Afriku i Ameriku 1873./1874. godine također je objavljen u spomenutom časopisu i kao zasebna publikacija. U sklopu publikacija objavljeni su i itinereri putovanja kao sastavni dio izvještaja. 

   Publikacija Putovanje brodova njegova visočanstva obuhvaća šest knjiga s izvještajima s putovanja u razdoblju od 1884. do 1894. godine, uključujući i i  putovanje broda Albatros (izrađen u Puli) u južnu Ameriku i Afriku. Ukupno je objavljeno 16 takvih izvještaja o pomorskim putovanjima, koji su objedinjeni u jednu knjigu. Objavljen je i beletristički putopis, opis putovanja u Japan i Kinu 1911. godine, zanimljiv i zbog toga što nije službeno izvješće zapovjednika broda već putopis člana posade u obliku feljtona. 

    Budući da su članove posade na brodu činili ljudi iz različitih zemalja, ponajviše Hrvatske i Njemačke u Beču je tiskan Priručnik o sporazumijevanju na brodu. Zanimljivo je da Priručnik sadrži hrvatski prijevod s time da su pojedine riječi (zapovijedi) ostale na njemačkome jeziku stoga su ih svi trebali naučiti i razumjeti. Postoje i ostali priručnici na njemačkom, češkom, mađarskom i ukrajinskom jeziku. 

    Od hrvatskih zapovjednika istaknuti su Dušan Preradović (sin Petra Preradovića) koji je sudjelovao u putovanju broda Aurora u Brazil te Maksimilijan Njegovan, prvi hrvatski zapovjednik carske kraljevske mornarice koji je sudjelovao u putovanju u Afriku. Popurne su bile i hrvatske mornarske pjesme koje su također objavljivane u Puli. Autori tih pjesama uglavnom su iz Dalmacije (Bojanić, Kovačev) i pisane su u epskim desetercima, po uzoru na Andriju Kačića Miošića.

    Za naš grad je vrlo važno da i ovaj važan dio svoje povijesti, ulogu glavne ratne luke i velikog arsenala (kasnije brodogradilišta Uljanik), brojne brodove izgrađene u Puli i brojne sačuvane utvrde adekvatno valorizira i predstavi javnosti i turistima. Takva priča mogla bi se svakako ispričati primjerice u muzeju u jednoj od brojnih pulskih utvrda ili u replici nekog od poznatih brodova pulske mornarice (poput Viribusa Unitisa) u kojoj bi se također mogli pogledati predmeti, karte i izvještaji s putovanja. Opcija je puno, ali prije svega je potrebno je podsjetiti i educirati lokalno stanovništvo o vrlo vrijednoj povijesnoj baštini i na taj ju način razvijati kao kulturno dobro, ali i turističku ponudu.