HRABRI, NIKAD OSVOJENI GRAD SULARA I FUMARA

 Autorica: Noemi Molnar 

    Nakon Zelene i Modre špilje bijela jedra morem su nas dovela na otok koji pripada najsunčanijim područjima jadranskog primorja s 2761 sati insolacije godišnje. Put vodi do slikovitih, dubokih uvala sa šljunčanim plažama koje pružaju mir i zaklon od bure i juga. Do otoka koji je dijelom prekriven šumom alepskog bora, česminom i makijom, dijelom brojnim  vinogradima, maslinicima i poljima na kojima se voće i povrće uzgaja tradicionalnim načinom. Sve je to dio zelenog otočja odlikovanog mediteranskim podnebljem te proglašenog jedanaestim Parkom prirode 2006. godine. Na glavnom otoku sakriven je stari srednjovjekovni, nikad osvojen gradić Lastovo amfiteatralnog oblika. Želite li znati kako i kojim putem stići u hrabri grad do kojega čak ni Rimljani ni Napoleon, a niti Habsburgovci nisu mogli doći, a kamoli osvojiti ga? Kako napornim, ali zabavnim hodom do svjetlosno nezagađenog grada Lastova?

    Nakon što nam je uvala Zaklopatica pružila mir od snažne bure, ranom zorom dali smo petama vjetra do grada Lastova kroz borovu šumu i „kozje puteve“. Do grada vode staze prekrivene kamenjem i korijenjem drveća koje je oblikovalo stepenice kroz šumu do visoko utvrđenoga Lastova. Napornim penjanjem, pravilnim disanjem i jakim mišićima do cilja stižemo za dvadesetak minuta. Umorni, ugledali smo ogromne zidine grada koje su utvrđene još za vrijeme Dorana koji su Lastovo tada nazvali Ladestanos. Ulaskom u grad obišli smo brojne crkve, Kašćel, Fumar i Palac. Prva crkva kod koje smo se odmorili i malo došli do zraka bila je sveta Marija na Grži sagrađena 1442. g. zaslugom dum Marina Vlahanovića. Svećenik Marin Vlahović oporučno je ostavio sredstva za obnovu crkvice u čast Bogorodice zbog čega je Vlahovićev grb zajedno sa natpisom utisnut u luneti: ”Godine Gospodnje 1442. blagopokojni svećenik Martin, sin pokojnog Vlahana Vitića, dao je sagraditi ovaj hram u čast “Bogorodice Marije”. U crkvi se nalazi drveni oltarni triptih dubrovačkih slikara, iz 16. st., s prikazom Bogorodice, sv. Kuzme i Damjana, sv. Ivana Evanđelista i Marije Magdalene. Druga i ujedno najveća crkva koja nam je oduzela dah bila je crkva sveti Kuzma i Damjan. Župna je crkva posvećena svetačkim liječnicima, braći Kuzmi i Damjanu, a nalazi se ispod Dovca, na mjestu koje je Lastovcima od davnina služilo kao zborno mjesto, odnosno, kao glavni trg u naselju. 

    Prvotnu su crkvenu maticu, čiji se tragovi više ne vide, najprije dogradili u drugoj polovici 15.st. dubrovački i korčulanski majstori, o čemu svjedoči čitljivi natpis s imenom graditelja i godinom gradnje, uklesan na dvama polupilonima: ”Radosan sagradi svibnja 1473”. Pročelje te nove, jednobrodne crkvice krasi zvonik na preslicu s tri otvora, a njezin glavni oltar slike sv. Vlaha i svete braće titulara. Do Palca koji je u Lastovu izgrađen iznad sela i župne crkve a pod Kašćelom na Glavici jer je Dubrovačka vlast nastojala kao i u drugim svojim kneževinama istaknuti položaj kneževa dvora, usput smo obišli lastovski fumar koji je karakterističan i jedinstven lastovski arhitektonski izričaj 17. i 18. stoljeća. Neobična i zanimljiva izgleda. U međusobnom natjecanju, samih Lastovaca da im dimnjak ispadne što bolji od onog drugog, svaki novi fumar bio je sve neobičniji i originalniji. Ukrasi su neobični i šaroliki, od običnih kupa kanalica do životinjskih rogova kao urok zlim očima ili poruga susjedu. Kako je grad Lastovo okružen brdima, na svakom od njih je vidikovac s kojeg se pruža pogled na mjesto i okolna polja. Obiteljske kuće iz 15. i 16. stoljeća krase lastovske terase, takozvani sulari i bogato ukrašeni dimnjaci ili fumari koji su postali zaštitni znak Lastova. Vidikovac nam je izmamio poglede i uzdahe, odvratio misli na povijest Lastova i pružio nam mir u duši. Laganim korakom i duhom bogatiji za povijest jednoga hrabroga, utvrđenog i neosvojenog grada vratili smo do uvale Zaklopatice kroz iste „kozje puteve“ kroz koje smo se i popeli do grada Lastova.