INTO THE WILD, JON KRAKAUER

 Autorica: Josipa Turudić 

    Into the wild  je, po mom mišljenju, jedan od najboljih ikad napisanih putopisa. Pretvaranje u film donijelo mu je svu slavu koju je zaslužio kao knjiga. Režiser i scenarist filma je Sean Penn. 

    U početku zapisan kao članak s 9.000 riječi pod naslovom Death of an Innocent, kasnije ga je u obliku putopisa objavio autor Jon Krakauer. Knjiga opisuje putovanje mladića koji, iako zadovoljan svojim životnim stilom, traži promjenu. Tada se odrekne svog fakultetskog fonda i putuje zemljom. Into the wild istinita je priča o Christopheru McCandlessu, mladom Amerikancu koji odluči lutati divljinom Sjedinjenih Država, nakon što je diplomirao na sveučilištu i  na kraju umro od gladi na Aljasci, u dobi od 24 godine.

    Njegov san bio je živjeti u pustinji Aljaske, bez ikakvog kontakta i podrške od strane vanjskog svijeta. Chris je slučajno naletio na zapušteni autobus koji je pretvorio u svoj dom. Odatle je krenuo skupljati hranu i loviti životinje. Chris nije uzeo ni kompas, ni puno druge korisne opreme. Da nije bilo uslužnog gospodina koji je Chrisa odveo do posljednje dionice autostoperskog pješačenja do Aljaske, Chris ne bi imao ni odgovarajuće čizme. Jedina stvar koju je imao bile su knjige, među kojima su djela Henryja Davida Thoreaua, Borisa Pasternaka i Lava Tolstoja. Zapisi u Chrisovom dnevniku također pokazuju utjecaj Jacka Londona.

“Imao sam sretan život i hvala Gospodinu. Zbogom i neka vas Bog sve blagoslovi! " zapis je u dnevniku od 12. kolovoza 1992. Chris je osjetio da njegovo tijelo slabi, da brzo mršavi i da mu se bliži kraj. Na ovaj dan ili ubrzo nakon njega, umro je. Tri tjedna kasnije, njegovo tijelo otkriva skupina lovaca. Da je Chris još uvijek živ, ovaj bi mu susret spasio život. Umrijeti tri tjedna prije potencijalnog spašavanja i nakon što ste otišli u divljinu pomalo nespremni, moglo bi se smatrati tužnom ili glupom stvari. A možda je Aljaska zaista preopasna za ovakve gluposti, posebno za dijete koje je odraslo u predgrađu Virginije. 

    Ali, ne treba suditi o životu prema njegovom kraju ili trajanju, već prema njegovom sadržaju. Chris je možda imao kratak život, ali je zasigurno bio ispunjen. Nakon što je diplomirao na sveučilištu, u 22. godini, svu je ušteđevinu dao u dobrotvorne svrhe i krenuo na put oko Sjedinjenih Država. Automobil je izgubio zbog nagle poplave, pa je nastavio šetati i stopirati. Kanuom je prešao u Meksiko te je neko vrijeme živio i radio na farmi u Južnoj Dakoti. Provodio je vrijeme u Arizoni i Kaliforniji, spavajući u šumama, na planinama, pored rijeka i u pustinji. Ali cijelo je vrijeme sanjao o velikoj pustolovini na Aljasci. Najjači dijelovi knjige Jona Krakauera zapravo nisu posljednji mjeseci na Aljasci (koji su morali biti rekonstruirani na temelju Chrisova dnevnika i dokaza pronađenih na mjestu njegove smrti), već sjećanja ljudi koje je Chris upoznao tijekom putovanja, s kojima je uhvatio vožnje, radio i stanovao. Posebno me dirnula velikodušnost stranaca i Chrisovo prijateljstvo sa starcem, kojega je uspio uvjeriti da (također) odustane od monotonog života i krene u avanturu. 

    Zadnje dvije godine njegova života te putovanja zvuče zaista zanimljivo, bez obveza, bez ograničenja, bez očekivanja (barem ne tuđih). Samo istraživanje svijeta, života i sebe. To je život! Suprotno tome, ono što većina nas čini je samo "prolazak vremena". McCandless je potjecao iz bogate obitelji u Washingtonu, ali imao je snažne ideale u komunikaciji s prirodom, životu u kojemu sve što posjedujete moglo bi vam stati na put u pronalaženju istinskog sebe. Na kraju, u svojoj potrazi da postane jedno s prirodom i smisli svoj život, odluči imati jednu "posljednju avanturu" u aljaškom grmu. Chris McCandless odlazi "u divljinu" (otuda i naziv knjige) namjeravajući živjeti od zemlje. Krakauer je uzeo vremena da pronađe i intervjuira mnoge ljude s kojima je McCandless ostao u to vrijeme, a knjiga je prepuna unosa iz Chrisovog dnevnika i odlomaka u knjigama koje je podcrtao i komentirao (knjige Tolstoja, Thoreaua i drugih). Autor nas svojim iskustvom putovanja vodi na putovanje kako bi otkrili unutarnje djelovanje, ne samo McCandlessa, već i drugih ljudi poput njega. Ljudi koji žude za putovanjima, ne brinu previše o društvenim normama ili se možda ne mogu povezati s njima te umjesto toga hrabro koračaju svojim putem naprijed prema nepoznatoj budućnosti. Knjiga čini da se osjećate kao da je to što je učinio nevjerojatno i da se zapitate treba li i Vama takva avantura u životu. Definitivno preporučujem ovu knjigu svim čitateljima jer svatko može dobiti nešto iz ove knjige, negativno ili pozitivno.