MIROTVORCI U SVETOJ ZEMLJI - PUTOVANJE KROZ IZRAEL

 AUTORICA: Tereza Rozalie Dohnalova 

    Svatko tko voli putovati sigurno se sjeća onog jednog putovanja koje mu je bilo izuzetno upečatljivo i posebno. Meni je jedno od najupečatljivijih putovanja bio dvotjedni izlet u Izrael, koji sam dobila kao poklon nakon položene državne mature u 2017. godini. Izlet je bio dio programa s nazivom „Peacemakers“, odnosno „Mirotvorci“, u kojemu je sudjelovalo 45 mladih ljudi iz Njemačke, Izraela i Češke. S obzirom da sam češkog porijekla, imala sam privilegiju sudjelovati u ovom programu, koji je bio pokrenut od strane ICEJ-a (International Christian Embassy Jerusalem). Cilj programa bio je educirati i potaknuti mlade generacije da aktivno oblikuju svoje zajednice prema miru. Na taj način projekt je omogućio istraživanje tema koje su zajedničke zemljama sudionika, poput problematične povijesti i aktualnih događaja koji se odnose na Izrael. To je također uključivalo podizanje svijesti o odgovornosti nas, sudionika, da kao sljedbenici Isusa Krista težimo ka miru. Naime, naziv projekta inspiriran je devetim stihom petog poglavlja Matejevog evanđelja: „Blago mirotvorcima, jer će se nazivati Božjom djecom!“. Misija projekta učinila je ovo putovanje dodatno zanimljivim, omogućujući dublji uvid u povijesne, kulturne i vjerske aspekte Izraela.

    Putovanje je započelo na aerodromu u Pragu, gdje sam se priključila češkoj grupi od 15-ak vršnjaka vođenih voditeljicom Vlastom Khabibulin, te zajedno s njima otputovala u Tel Aviv, našu prvu izraelsku destinaciju. Prvih par dana boravka u Tel Avivu obilježilo je upoznavanje s grupom iz Njemačke i sa izraelskom grupom. Tel Aviv nam je također pružio prva iskustva sa izraelskom kulturom i načinom života, poput prvog kupanja u vrlo toplom Sredozemnom moru ili konzumiranja prvog od mnogih falafela sa hummusom. Ono što sam odmah primijetila kod Izraelaca bila je njihova posvećenost obitelji. Veliki broj izraelskih obitelji koje su se dnevno šetale tel-avivskom obalom bile su učestala pojava – otac je često gurao kolica s bebom i razgovarao s majkom, dok je ostalo dvoje, troje, četvero ili više djece trčalo uokolo. U Tel Avivu posjetili smo Indipendence Hall (mjesto potpisivanja izraelske deklaracije nezavisnosti) te mesijansku crkvu, odnosno crkvu židovskih kršćana. Članovi crkve pripovijedali su nam razne događaje iz njihovog života. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se kršćanstvo, odnosno protestantizam u ovom slučaju, prožima s izraelskom kulturom i načinom života. Brojne priče bile su zapravo ratna iskustva. Naime, zbog političke situacije vojni rok u Izraelu je obavezan za svakog državljanina, kako za muškarce, tako i za žene. Bojna iskustva predstavljaju dio života svakog Izraelca. Izraelski kršćani pripovijedali su nam o tome kako im je vjera u Isusa pomogla podnijeti i one najteže situacije koje sa sobom donosi rat.

    Iz Tel Aviva otputovali smo u kamp na obali Galilejskog jezera, gdje smo se zadržali par dana. Tu smo imali mogućnost prošetati po tzv. Isusovom putu, što je zapravo tematska ruta koja prolazi kroz mjesta po kojima je hodao Isus Krist. Posjetili smo gradove poput Cesareje i Kafarnauma, koji se također spominju u evanđeljima. Posjet sinagogi u kojoj je Isus propovijedao i posjet Petrovoj kući u Kafarnaumu predstavljali su izuzetne doživljaje zahvaljujući kojima su za mene biblijske priče „oživjele“ na novi način. 

    Dio itinerera tijekom boravka kod Galilejskog jezera bio je također hike na planinu Mount Arbel, što nije bila baš rekreativna šetnja, pogotovo s obzirom na paklenu vrućinu uobičajenu za kolovoz u Izraelu. Međutim, predivan pogled na Galilejsko jezero i okolni krajolik s vrha Arbela bio nam je vrijedan svake kapi znoja.

    

   Sljedeća destinacija bio je grad Haifa, gdje smo posjetili dom za preživjele žrtve Holokausta. Sa članovima češke grupe posjetili smo gospođu Judit, koja nam je ispričala svoju životnu priču na češkom jeziku. Bilo je to izuzetno dirljivo i vrijedno iskustvo. U hostelu u Haifi smo pod vodstvom izraelske grupe slavili šabatsku večeru i učili tradicionalne židovske plesove. Vrlo upečatljiv dio itinerera bio je izlet u Judejsku pustinju, posjet divnim slapovima u rezervaciji Ein Gedi te kupanje u Mrtvome moru. Mrtvo more je zapravo veliko jezero koje je dobilo naziv zbog visokog saliniteta koji onemogućava da u njemu žive ribe. Osim toga, visoki postotak soli čini vodu vrlo gustom, zbog čega plivanje u Mrtvom moru zapravo podrazumijeva plutanje na samoj površini. Također je bio zanimljiv izlet na planinu Karmel, na kojoj je prema Starom zavjetu prorok Ilija izazvao Baalove proroke neka zamole svojeg boga da zapali žrtvenu vatru na oltaru, što je završilo neuspjehom Baalovih proroka, a vatru je pobjedonosno zapalio Bog Jahve. S planine Karmel pruža se pogled na Jezreelsku dolinu, na kojoj će se, prema kršćanskim vjerovanjima, dogoditi bitka za Armagedon.

    

Posljednja destinacija i ujedno vrhunac našeg putovanja kroz Svetu zemlju bio je, naravno, Jeruzalem. U Jeruzalemu smo posjetili mnoštvo zanimljivih mjesta, poput židovske sinagoge, arapske tržnice te sjedišta organizacije Stand with Us, neprofitne organizacije koja se bavi edukacijom i borbom protiv antisemitizma. Od najupečatljivijih iskustava iz Jeruzalema izdvojila bih posjet Zapadnom zidu i Maslinskoj gori, posjet muzeju Yad Vashem te posjet Garden tomb, odnosno Isusovom grobu. Zapadni zid nalazi se u Jeruzalemskom starom gradu, a poznat je i kao Zid plača. Radi se o jedinom ostatku židovskog hrama kojeg je prvobitno izgradio kralj Salomon. Zapadni zid predstavlja sveto mjesto za ortodoksne Židove ali i posebno mjesto za kršćanske hodočasnike i ljubitelje povijesti. Posebna zanimljivost su stotine papirića s molitvama koje posjetitelji ostavljaju u pukotinama zida. 

    

    Nedaleko Zapadnog zida smještena je Maslinska gora, koja se često spominje u Bibliji. U podnožju gore smješten je Getsemanski vrt, mjesto na kojemu se Isus Krist molio prije nego što je bio uhićen i razapet na križu. Još uvijek čuvam grančicu masline, svoj mali suvenir sa Malinske gore. Vrlo emocionalno iskustvo bio je posjet Yad Vashemu, Izraelski službeni memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta. Posebno me dirnuo Dječji spomenik, koji je smješten u podzemnoj špilji i odaje počast približno 1,5 milijunu židovske djece koja su stradala tijekom Holokausta. Mračnu prostoriju osvjetljavaju samo svijeće, koje se odražavaju u zrcalima i na taj način stvaraju dojam milijuna zvijezda na nebeskom svodu. U pozadini se čuju imena ubijene djece, njihove dobi i zemlje porijekla. Zadnji dan boravka u Jeruzalemu posjetili smo Garden tomb odnosno Vrtnu grobnicu, koja prema protestantskim kršćanima predstavlja najvjerojatnije mjesto pokopa i uskrsnuća Isusa Krista. 

    Za mene je to bilo zaista posebno iskustvo i ujedno je to bio savršeni zaključak našeg putovanja kroz Svetu zemlju. Nakon toga smo se vratili u Tel Aviv, gdje smo se mi, češka grupa, pozdravili sa izraelskom i njemačkom grupom i odletjeli natrag u Prag. U avionu sam se još jednom oprostila s tom divnom zemljom koja je nestajala s vidika među oblacima. Znam da ću se Izraela sjećati cijeli život i nadam se da ću ga nekad moći ponovno posjetiti.