PO PULSKIM UTVRDAMA
AUTORICE: Meri Tomašković, Petra Udovičić
Pula je grad najviše poznat po Amfiteatru i vrijednim antičkim znamenitostima poput Augustovog hrama, Zlatnih vrata, rimskog Foruma... Ipak, ne kaže se za Pulu da je muzej na otvorenom samo zbog jedinstvenih rimskih spomenika, već se tu krije mnogo više. Pula je nekada bila glavna luka austrougarske mornarice i iz tog smo perioda naslijedili pravo bogatstvo fortifikacijske baštine. Ove znamenitosti manje su poznate javnosti, pa smo tako kolegica Petra iz Pule, i ja Varaždinka odlučile detaljnije istražiti ove utvrde.
Građene kako bi izdržale svaki napad, s ciljem obrane grada od morskih napada, utvrde su kružno i prstenasto građene, a sve se nalaze na pozicijama koje pružaju jasan pogled na mogućeg neprijatelja. U Puli i okolici nalazi se 26 velebnih utvrda ili fortifikacija te osam topničkih bitnica, šezdesetak baterija, rovova, podzemnih tunela i mnogih drugih zanimljivosti. Obzirom da nije bilo napada s mora, Pula ima u cijelosti očuvan značajan i jedinstven građevinski kompleks koji se postepeno revitalizira. Neke od utvrda danas imaju novu namjenu primjerenu suvremenim potrebama lokalne zajednice, ali u budućnosti bi trebale dobiti više na značaju. Utvrde su građene na odličnim pozicijama pa se s njih pruža predivan pogled, a sve su građene od kamena iz lokalnih kamenoloma. Legenda kaže kako su sve utvrde bile povezane mrežom podzemnih tunela.
Odabrale smo neke od njih te isplanirale vikend-obilazak na koji smo krenule jednog sunčanog petka popodne.
Automobilom smo se vozile od centra grada do naše prve utvrde – Fort Punta Christo. Moramo priznati da smo se malo izgubile na putu do naše prve utvrde, jedna draga gospođa nas je uputila makadamom koji baš i nije bio prohodan, no nakon malo vožnje u rikverc kroz grmlje uspjele smo ju pronaći. Mislim da su svi vjerni partijaneri upoznati s ovom utvrdom, obzirom da se ovdje održavao do 2018. godine festival Dimensions. Da se ovdje održavao festival, vidljivo je čim stignete do utvrde. Miris mora i borovine prvo je što vas očara izlaskom iz automobila, potpuna tišina, samo tu i tamo šuškanje grana izazvano povjetarcem i cvrkut ptica te šum mora u daljini.. Krenule smo u šetnju oko utvrde, moram priznati da smo se iznenadile, nismo očekivale ovako velebnu građevinu, smještenu u prirodi, obraslu drvećem. Danas se ova utvrda smatra jednom od naljepših pulskih fortifikacija. Tvrđava je nakon 1990. bila izložena pljački kamena i nenastanjena, ali danas utvrdu čuva udruga mladih entuzijasta. Vidjelo se da je okoliš svježe pokošen i počišćen, a kad smo napokon stigle do ulaza shvatile smo i zašto „Utvrda je u renovaciji, te je zatvorena i u nju se ne može ući“ – rekao nam je jedan od radnika koji je kod ulaza tovario kamenje - „možete doći u nedjelju, tada je otvorenje!“ Zahvalile smo mu se i još malo šetale okolo, a zatim sjele u auto i nastavile do sljedeće utvrde.
Utvrda San Giorgio smještena je na brdu Monte Ghiro iznad gradskog groblja, do nje vodi put koji je sada prepun drveća u cvatu. Ova je tvrđava (tipični "pulski toranj") mnogo manje od Punta Christo i mnogo zapuštenija. Otvorena je za posjetitelje, a kada smo ušle u tvrđavu, srele smo isto tako par znatiželjnih ljudi koji su istraživali ovu kamenu ljepoticu. Iako je grafitirana i u prilično zapuštenom stanju, šetajući hodnicima u koje je prodirala sunčeva svjetlost kroz malene otvore i prozorčiće, vidjela se ljepota i potencijal ove malene utvrde. U središtu okruglog dvorišta nalazi se bunar. U utvrdi, koja je nekad bila namijenjena za restauratorski zavod, mi smo vidjele potencijal za muzej na gornjem katu te kafić s terasom u unutrašnjem dvorištu. Takav bi sadržaj bi sigurno privukao nas, a i druge znatiželjne posjetitelje da se ovdje zadrže dulje uz kavicu i šetnju kroz prošlost.
Fort Monvidal nalazi se iznad Arene, a malo istražujući, saznale smo da je upravo ta utvrda popularno okupljalište stanara ovog kvarta. Nakon što ga je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća napustila vojska jedno je vrijeme služio kao skladište knjižare, a ovdje su se proizvodile i plastične vješalice. Također jedno vrijeme je ovdje bio noćni bar. 2006. godine je unutar utvrde izbio požar. U gradnji utvrde sudjelovala je kamenoklesarska radionica obitelji Valle, koja je između ostalog popravila i urušeni luk Arene. Sama utvrda je danas u vrlo lošem stanju, kada smo je vidjele, zaključile smo da je Fort Sv. Juraj u mnogo boljem stanju. Ispred utvrde dječje je igralište, koje je bilo prepuno djece. Ono što nas je najviše zasmetalo na ovoj utvrdi je antena koja nemilosrdno i gorostasno strši s ove kulturne znamenitosti. Nije nam nikako jasno, tko je odobrio postavljanje antene ovdje? Vrata su zaključana i u nju se ne može ući, a pod ključem je upravo zbog te antene. Mještani su utvrdu zamislili kao mjesto za okupljanje, no nažalost mogu se družiti samo na klupicama izvan tvrđave. Preostaje im jedino viriti kroz rešetke na prozoru ili kroz puškarnice kako bi vidjeli zaraslo dvorište ispunjeno smećem.
Posljednja utvrda koju smo posjetile tog dana bila je Fort Stoja. Ova je utvrda isprepletena sa istoimenim kampom koji se ondje nalazi. Kažemo isprepletena zato jer se nalazi iza velikog sanitarnog čvora, a okolo su parcele za kampiranje. U doba Italije su ovdje izgrađene konjušnica i garaže te kasnije ljetovalište za djecu. Nakon 1947. godine utvrda je obrasla žbunjem i borovima. Grad je 1960-ih tražio utvrdu za turističku namjenu, ali vojska nije odobrila. Kasnije je vojska dala utvrdu u najam HP Stoji-Rivieri. Od 1974. do 1978. godine je u utvrdi bio diskoklub čija se oznaka i dalje nalazi na utvrdi. Danas je utvrda u vlasništvu Grada Pule, ali je korisnik Arenaturist. Ova je prekrasna fortifikacija danas u potpunosti obrasla bršljanom, drvećem i ostalim raslinjem te se kada šećete oko nje, gotovo uopće ne vidi. Dio koji je vidljiv, ograđen je visokom ogradom punom znakova zabrane prilaza. Popele smo se na par klupica te provirile iza ograde, no ono što smo vidjele, nije bilo nimalo lijepo: unutrašnjost utvrde je u lošem stanju, a kamp u njoj drži kontejnere za smeće.
Nakon obilaska Fort Stoje ostale smo malo razočarane, no već sljedećeg jutra krenule smo dalje u obilazak utvrda. Prva koju smo posjetile bila je Fort Casoni Vecchi koja se nalazi na Monte Paradisu na Vidikovcu. 1960-ih je utvrda bila korištena kao staja za ovce. Ovo je prva utvrda koja je detaljnim urbanističkim planom 1972. godine dobila namjenu kao omladinski dom. Zaštićena je kao arhitektonsko djelo iznimne vrijednosti, a postoji i arhitektonski snimak i studija uporabe za srednju glazbenu školu. Utvrda je danas u relativno dobrom stanju, ali je prilično obrasla i nismo mogle mnogo istraživati pošto je na vratima debeli lokot. Čuva ju i rabi Udruga Monte Paradiso.
Tvrđava ili Fort Monsival je na Verudeli, a do nje vodi uređen šljunčan put kroz šumicu. Kada se izađe na čistinu, pruža se predivan pogled na utvrdu. Utvrda je stvarno prekrasna, okoliš uređen i vrlo je očuvana. Nažalost bila je zaključana, pa unutrašnjost nismo vidjele, no šetnjom oko utvrde vidjele smo stari klub Piramida te teniske terene i mini golf. Obilaskom smo srele ljude u šetnji te kako igraju tenis. Fort Bourguignon je pravi je primjer prenamjene austrijskih utvrda za kulturu i zabavu bez da se narušavaju građevinske, arhitektonske i spomeničke vrijednosti budući da su se ovdje organizirali koncerti i druga događanja, a za utvrdu brine Arheološki muzej.
Posljednja utvrda koju smo posjetile je Utvrda Verudela koja je poznatija kao Akvarij. Ova je utvrda odlično iskorištena! Nakon 1947. godine utvrda je bila devastirana, zapuštena, neuporabljiva te obrasla žbunjem i borovima. Kasnije je turističko poduzeće HP Veruda utvrdu adaptiralo u ugostiteljski objekt, diskobar i frizerski salon. Navodno se utvrda rabila i za stanovanje. Od 2002. godine se u njoj nalazi predivan akvarij pravih morskih i riječnih čudesa, pa čak i onih iz dalekih prašuma, sve je to smješteno u prostorijama i hodnicima utvrde. Izuzetno je atraktivan Centar za oporavak morskih kornjača koji se nalazi u sklopu akvarija. U utvrdi se nalazi izložba fotografija o pulskim utvrdama i izložba radova s Međunarodne radionice arhitekture fortifikacija. Ako niste, ovu utvrdu morate posjetiti, a osim Akvarija koji će vas zasigurno očarati, kada se popnete na vrh tvrđave, čeka vas jedinstven pogled koji oduzima dah.
Znamo da ste mislili da je ovdje kraj našeg putovanja po pulskim utvrdama, no sjetite se da nam je radnik s Fort Punta Christo rekao da je otvorenje u nedjelju! Tako je došla nedjelja i mi smo se ponovno zaputile do Punta Christo. Ono što nas je dočekalo nikako nismo očekivale - gužva! Jedva smo došle autom do utvrde te nekim čudom našle prazno mjesto za parking. Ona mirna oaza sada je vrvila znatiželjnim posjetiteljima. Tvrđava se prostire na više od deset tisuća četvornih metara. U unutrašnjosti tvrđave nalaze se tri dvorišta iz kojih se može ući u podzemne prostorije ove građevine. Budući je utvrda smještena na 45 metara nadmorske visine, s nje se se pruža predivan pogled na Pulski zaljev, Muzil i Brijune. Otvorenje je zaista privuklo velik broj ljudi koji su šetali utvrdom, proučavali hodnike i prostorije, ispijali kavicu na klupicama dok su se djeca igrala na igralištu u sklopu tvrđave. Bila je tu Kofi za pojti na top, a još da su bile fritule za pojesti, koja bi to bila idila! Udruga prijatelja obalne utvrde Punta Christo Štinjan, već 12 godina održava tvrđavu te od ožujka prošle godine radi na čišćenju i sanaciji tvrđave. Za ovo ljeto pripremaju brojne festinale, brojne radionice te ture po tvrđavi koje bi bile eno-gastronomskog karaktera, obzirom da bi se prostorije utvrde dale u koncesiju lokalnim poduzetnicima, također bi se mogli kupiti i hand made suveniri.
Za dobar izlet ne mora se daleko, mi smo na ovom našem malom putovanju pulskim utvrdama mnogo naučile i još više vidjele. Iako nisu sve adekvatno valorizirane, imaju vrlo velik potencijal, koji bi se, kada bi se lokalno stanovništvo osvijestilo o njihovom potencijalu i mogućnostima koje nude ove kamene ljepotice, mogao i iskoristiti. Svi koji ne znate kuda bi sljedeće nedjelje, preporučamo kavicu uz predivan pogled na jednoj od utvrda 😉
Literatura:
Krizmanić, A.: Pulska kruna : pomorska tvrđava Pula : fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja, Čakavski sabor, Pula, 2009.
Primjedbe
Objavi komentar