IDEM KAMO ME GEOCACHE VODI

 AUTORICA: Ivana Ivanušec

    Prije pola godine, zahvaljujući jednom prijatelju, pronašla sam svoje prvo skriveno blago i time postala član geocache zajednice. Nikada prije nisam čula za tu „igru“, pa mi je objasnio o kakvom je to suvremenom lovu na blago riječ i tko su geocacheri. Rekao mi je da postoji Geocache, aplikacija s kojom uz pomoć mobitela tražiš skrivene kutije s blagom (geocache) i otkrivaš mjesta na kojima nikada prije nisi bio. Iznenadila sam se kad sam saznala da postoji takva avantura koja se svakodnevno događa u cijelome svijetu, pa čak i u Istri i Puli. Zainteresirala sam se za tu aktivnost jer pruža priliku da se osjećaš kao dijete u potrazi za skrivenim blagom, i vrlo vrlo brzo mi je prerasla u hobi. Svojim sam prijateljima ispričala za geocache i kad god bismo bili vani, upalila bih aplikaciju i GPS te bismo krenuli u potragu za novim geocachevima. Neki su sakriveni u prirodi, a neki u gradu, ali ono što me je iznenadilo jest koliko sam puta prošla pored nekih od njih, a da toga nisam bila ni svjesna. Prolazili su tako tjedni i mjeseci, a broj mojih pronađenih geocacheva se neprestano povećavao. Jako volim putovati i tražiti mjesta na kojima nikada nisam bila, a geocache je savršen za to. Ljudi koji ih sakrivaju odabiru lokacije na predivnim mjestima i zapanjujućim pogledima, a osobe koje nisu geocacheri možda nikad neće otkrili ta mjesta.

     Zato smo se nedavno dečko i ja odlučili na put po Istri gdje ćemo cijeli dan provesti u prirodi otkrivajući nova mjesta i tražeći nove geocacheve. Osim toga, nedostajalo nam je negdje otputovati i maknuti se malo iz kuće kako bismo barem na kratko zaboravili na koronu i zamijenili je s prirodom. Kako bismo imali što više vremena i obišli što više mjesta, krenuli smo oko 9 sati iz Pule, a prva lokacija bio je Medulin (i okolica) gdje je sakriveno preko 15 geocacheva. Prošetali smo centrom Medulina i njegovom rivom, otišli do kampa Medulin i kampa Kažela, a prije nego smo krenuli dalje, otišli smo do Vižule. Iako smo mnogo puta bili na svakoj navedenoj lokaciji, ovoga smo puta pustili poznate puteve iza sebe i zahvaljujući lovu na skriveno blago, išli nekim novim stazama koje su nas odvele do lijepih pogleda na koja ćemo se ubuduće rado vraćati. 

    Nakon Medulina, zaputili smo se prema predivnom Rt Kamenjaku gdje nas je čekao još veći broj sakrivenih geocacheva. No s obzirom da smo htjeli obići još nekoliko mjesta, a na Kamenjaku ih je zaista puno sakriveno, dogovorili smo se da ćemo ih taj dan pronaći samo nekoliko, a ostatak pustiti za neki drugi put. Na Kamenjaku sam kao i u Medulinu bila već puno puta, ali sam uvijek posjećivala ista mjesta (npr. Safari bar). Koliko je Kamenjak ustvari velik i lijep, otkrila sam tek toga dana. On pruža predivne poglede na otoke i otočiće te nudi velik broj šetnica i plaža koje su u ljetnim mjesecima zasigurno pune, a tada je sve bilo mirno i bez previše ljudi. Šetali smo stazom dinosaura, otkrili uvalu Lokva i plaže Dražice i Radovica. Uživala sam u svakoj provedenoj sekundi na tom mjestu i sada znam kamo ću odvesti svoje prijatelje kada sljedeći put budemo išli na Kamenjak.

    Nakon mora i južne Istre, došlo je vrijeme da se zaputimo u samo srce našeg poluotoka. Prvi na tom popisu bio je Dvigrad – mjesto blizu Kanfanara. Hodali smo ruševinama srednjovjekovnog grada i crkve Sv. Sofije, divili se njihovoj netaknutosti i pogledu koji se od tamo pruža. Iako je neke geocacheve teško za pronaći, ovaj u Dvigradu nije bio takav – vrlo smo ga brzo pronašli pa se zaputili ka sljedećoj destinaciji.

    Pretposljednja lokacija koju smo toga dana posjetili bio je Motovun. Mjesto koje nam već iz daljine odaje koliko je posebno i očaravajuće, a kada smo se popeli do vrha, divili smo se pogledu koji se ne viđa često. Na kojoj god strani brežuljka bili, nismo ostali zakinuti predivnim pogledom, a kada smo kročili u unutrašnjost, vidjeli smo njegovu dušu. Bogat je kulturnim i prirodnim znamenitostima, ali najviše su me zadivile kamene kuće poredane jedna uz drugu, svaka pričajući svoju priču s ljudima koji žive u njima. Pustili smo fotoaparate i mobitele u torbi i odlučili nekoliko trenutaka samo uživati u pogledima koje Motovun pruža, a zatim uzeti fotoaparate i te trenutke sačuvati zauvijek u fotografiji.  Nakon toga smo upalili Geocache aplikaciju i uputili se prema jedinom geocache-u koji je sakriven na ovom brežuljku. Kada smo stigli do lokacije na kojem ga je netko sakrio, ponovno smo si „dozvolili“ uživati nekoliko trenutaka u pogledu, a onda smo krenuli prema našoj posljednjoj lokaciji. 

    Mjesto na kojem smo završili svoje putovanje bio je Grožnjan. Maleni gradić bez mora i plaža, ali niti mu ne trebaju, jer je potpuno drukčiji od drugih. Svojim zelenilom, kamenim ulicama i kućama stvara dojam pravog srednjovjekovnog gradića. Dan je polako završavao dok se sunce spuštalo, ali mi smo se htjeli igrati Indiane Jonesa i u Grožnjanu, pa smo se zaputili u lov na blago i na ovome mjestu. Ovaj smo geocache malo duže tražili jer je mali, a vrlo dobro sakriven, no nismo odustajali te smo ga naposlijetku uspjeli pronaći. Nakon što smo zabilježili njegov pronalazak, zaputili smo se na zapadnu stranu gradića kako bismo gledali zalazak sunca. Uživajući u pogledu i slušajući laganu muziku, zaključili smo uspješnu potragu za blagom.