PUTOPIS S MADEIRE: ERASMUS PUTOVANJE U IZAZOVNO VRIJEME COVIDA-19

 AUTORICA: Ozana Pinter 

    Ne! Nije moguće! To je bila moja reakcija kada me 4. veljače nazvao moj dečko, kolega i suputnik na Erasmus putovanju obznanivši da nam je let otkazan, samo tjedan dana prije nego što trebali poletjeti prema našoj Erasmus destinaciji. No, izgleda da se takvi dramatični preobrati često događaju kod velikih putovanja. U procesu donošenja odluka susrećemo se sa stotinama prepreka. Kada ih  sve premostiš i jednom se konačno odlučiš, pojave se deseci novih, još težih, prepreka. Ali, ako si siguran da si donio ispravnu odluku, moraš izdržati sve izazove koji stoje između tebe i tog magičnog trenutka polaska. A kad izdržiš, put će te nagraditi. I nas je. 

Još na prvoj godini fakulteta, upoznala sam studente koji su mi pričali o svojim Erasmus iskustvima i shvatila sam da i ja želim doživjeti takvo iskustvo. Da, priznajem, dugo mi je trebalo da se pokrenem, ali ova godina je baš bila presedan. - Mateo, idemo na Erasmus! – rekla sam dečku, ujedno kolegi sa smjera Turizam i razvoj. Naš prvotni odabir bio je Porto (Portugal), a zanimala nas je i Varšava (Poljska). No, jednog dana nazvao me i pitao: - A što kažeš da odemo nekamo zaista daleko?!  Sljedeće pitanje bilo je: Kamo? Madeira nam je izgledala kao savršeno odredište.

    Iskreno, pristala sam bez puno razmišljanja. Stvarno sam željela otići, pa makar i na kraj svijeta.  I tu je sve krenulo. Pripremili smo svu dokumentaciju (znam što pomislite pri spomenu riječi Hrvatska i dokumentacija, ali ovaj puta stvarno je bilo jednostavno). Trebali su nam Motivation Letter, Transcription of records, Curriculum Vitae. Kad smo dobili glavnu potvrdu da smo oboje primljeni na Universidade da Madeira, počeli smo skakati od sreće. Isplanirali smo put, kupili karte, počeli pakirati kofer i tada se dogodilo ono čega smo se najviše pribojavali. Kasno navečer dobila sam poziv da nam je otkazan let iz Venecije za Madeiru. Obavijest je stigla točno tjedan dana prije putovanja. Naše dugoočekivano putovanje, sva sreća i emocije koje smo nosili u sebi pri pomisli na Madeiru pali su u vodu. Tu noć nismo spavali. Počeli smo mozgati što nam je činiti. Sljedećeg dana dobili smo poziv od agencije preko koje smo kupili karte da izaberemo opciju: a) Refundacija novca za otkazani let iz Venecije, b) letjeti 1. ožujka iz Venecije i c) letjeti iz Milana prvotni datum za koji je bio planirani naš put.

    Jednoglasna odluka bila je letimo 11. veljače iz Milana. Dogovorili smo se - kad već putujemo na tako daleku destinaciju, neka naš put od početka bude avantura. Plan je bio sljedeći: kupili smo karte za vlak iz Trsta do Venecije.  Iz Venecije vlakom putujemo do Verone. U Veroni imamo 7 minuta za presjedanje na vlak do Milana. U Milanu hvatamo vlak za aerodrom i letimo za Lisabon. I konačno u Lisabonu letimo za Madeiru.  

    Tako je ukratko izgledao naš plan puta, prilično zahtjevan, ali gledajući ga iz moje sobe u Puli lako ostvariv.No, čini se da se sudbina poigrala s nama.

 Ujutro smo zakasnili za ukrcaj na vlak u Trstu, jer je put od Pule do Trsta trajao nešto dulje od planiranog. Tražili smo drugu soluciju. Jedino rješenje je bilo da nas Mateovi roditelji odvezu do Milana. U Milanu smo imali oko sat i pol do ukrcaja na let za Lisabon. Prije leta raspakirali smo sendviče, pojeli sve kekse i hranu koju smo imali kako ih ne bi morali baciti. Bez većih problema ukrcali smo se na let. Zauvijek ću pamtiti anegdotu s lisabonskog aerodrom. Po slijetanju, u 19.45, shvatili smo da imamo 15 minuta za check-in za  let na Madeiru. Trčećim korakom  izašli smo iz aviona i počeli tražiti S gate za ukrcaj na idući let. Mi, neiskusni putnici, kao muhe bez glave, trčimo, panično, tražimo Gate S na gigantskom lisabonskom aerodromu. U pravi trenutak u susret nam stiže stjuard. Prisilno ga zaustavljamo i pitamo za let. A on smirenim glasom, sa smješkom: - Jeste li promijenili svoj sat jedan sat unazad? Ovdje je različita vremenska zona od one u  Hrvatskoj.. Zahvalili smo se  i odahnuli. Razdragano smo se smijali  na sav glas. To je onaj ludi smijeh, djelomično od sreće što imamo vremena, a djelomično zbog gluposti i nepromišljenosti. Let za Madeiru prošao je u najboljem redu, iako su mi se na ukrcaju počele rojiti svakojake misli po glavi. Znate one filmove strave poput: dogodila se avionska nesreća, avion je pao u ocean, studentima na putovanju zagubio se trag i da ne nastavljam dalje..  

    Kada smo oko ponoći konačno sletjeli na tlo otoka Madeire, bili smo mrtvi umorni, ali totalno ispunjeni što je naša misija  - putovanje u daleku destinaciju u ova nesigurna vremena u corona sigurnu zemlju prošlo odlično. 

    I tu kreće avantura. Sam doček na aerodromu nas je oduševio: svi su putnici na poklon dobili bočicu vode, cvijeće i masku s amblemom Madeire. Njihova topla dobrodošlica nas je osvojila. Totalno! Smjestili smo se u studentski dom, prvih tjedan dana u izolaciju. Prvi dan po izlasku iz izolacije pojurili smo upoznati grad. 

    Madeira ukratko.. 

    “Madeira” u prijevodu znači šuma, što definitivno potvrđuje sam naziv otoka, oaza zelenila u Atlantskome oceanu. Inače, zajedno sa Azorima čini jednu od dvaju autonomnih regija Portugala. To je arhipelag površine 801 km² smješten u sjevernom Atlantskom oceanu u regiji poznatoj kao Makronezija, nešto manje od 400 km sjeverno od Kanarskih otoka i 520 km zapadno od Maroka.

  Madeira se geološki nalazi na Afričkoj tektonskoj ploči, iako je arhipelag kulturno, ekonomsko i politički europski. Glavni grad Madeire je Funchal. Duh Funchala već u prvim trenucima fascinira svojom jednostavnošću i smirenošću. Ljudi su dobroćudni i nevjerojatno pristupačni. Rijetko kada ćete doživjeti da vas netko terorizira svojom ponudom artikala, kao što je to slučaj u mnogim razvikanim destinacijama. Na ovom mjestu ne postoji onakva, nama svojstvena, užurbanost. Stječem dojam da u njihovom vokabularu čak ni ne postoji riječ stres. 

    Najveće otkriće je tržnica – mnoštvo raznolikog, preukusnog, šarenog voća i povrća, egzotičnog podrijetla. Cijene nama ipak previsoke. No, pođete li u neki od trgovačkih centara ili marketa, poput Pingo Doce (Lidl, Interspar ili Konzum  u našem slučaju) cijene su već puno prihvatljivije. 

    Centar i uže dijelove grada oko centra  krasi prekrasna arhitektura i sačuvani spomenici povijesne arhitekture. Katedrala u Funchalu iz 15. stoljeća dizajnirana je u gotičkom stilu, a posvećena je Uzvišenoj djevici. 

    Potreba za očuvanjem okoliša duboko je ukorijenjena u tradicionalno društvo. Danas se ova tradicija nastavlja s očuvanjem parkova, šuma, ali i vlastitih vrtova. Gotovo u svim okućnicama naziru se palme banana. 

    Naša studentska rezidencija smještena je u samom srcu Starog grada. Prvo što zamijetite u ovom kvartu su mnogobrojna slikovito obojena vrata kuća. Saznala sam da je to osmišljeno programom iz 2010. godine pod nazivom „The art of open doors“. Program je kreiran s namjerom da se jedno od najneuglednijih kvartova centra Funchala pretvori u značajnije turističko i kulturno središte, odnosno trajnu umjetničku galeriju na otvorenom. Cilj je bio vratiti živopisnost i useliti nove stanare  oslikavajući vrata kuća u ovaj nekada problematični, gotovo napušteni dio grada,  prije naseljen  dilerima, narkomanima, prostitutkama. Program je u potpunosti uspio. Ovaj dio grada sada je postao prava turistička poslastica i kreativni distrikt. 

    Ne smijem zaboraviti napomenuti još nešto vrlo bitno: ovo je rodni grad poznatog nogometaša Christiana Ronalda. U gradu postoji njegov muzej, ispred kojeg je i njegova skulptura. 

    Okolica grada je također prelijepa. Krajolikom prevladavaju planine pune zelenila i lijepih vidikovaca. 

    Erasmus je prilika da upoznamo nove zemlje i zanimljive ljude raznih nacionalnosti i kulture. U našem domu smješteni su studenti iz različitih zemalja. Cimerice su mi Poljakinje iz Varšave, a tu su i Česi, Talijani, Rumunji, Nijemci. Engleski je jezik na kojem komuniciramo, a svi zajedno se mučimo s učenjem portugalskog jezika. 

    Svakoga dana zajedno obilazimo, igramo odbojku ili se, jednostavno, družimo na plaži uz gitaru i pjesmu. Suživot s različitim ljudima, različitih ideja, kultura i jezika stvara silan osjećaj povezanosti, multikulturalnosti, multijezičnosti i multireligije. Pred nama su još tri mjeseca boravka na ovom prelijepom otoku, i ja im se jako radujem. Vjerujem da će mi ovo ostati kao nezaboravna uspomena. 

    Znam da se mnogi studenti ustručavaju od sudjelovanja u Erasmus programu, ali ja bih im rado poručila da se odvaže , odaberu destinaciju i isprobaju nešto novo, zanimljivo i korisno.Za kraj, donosim slike najljepših trenutaka u ovih mjesec dana koliko sam ovdje, pa vi sami prosudite trebate li dodatne nagovore oko odlaska na Erasmus mobility?!