RAFAEL - NA ISHODIŠTU MITA

AUTORICA: Marija Popović Matacun

U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 24. travnja otvorena je velika međunarodna svečana izložba „Rafael – na ishodištu mita“. Izložba postavljena povodom obilježavanja pet stoljeća smrti jednog od najvećih renesansnih umjetnika Raffaella Sanzia ostvarena je u suradnji sa Zakladom muzeja Brescie, zahvaljujući Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu. Izložba na svojevrstan način predstavlja veliko umjetničko naslijeđe Rafaelove umjetnosti te njegova snažna utjecaja na povijest umjetnosti.

Izložba predstavlja stotinjak originalnih grafika mnogih značajnih autora od 16. do 18. stoljeća, nadahnutih remek-djelima ovoga velikoga renesansnoga slikara i graditelja, uz Leonarda da Vincija i Michelangela, zasigurno najznačajnijeg predstavnika visoke renesanse. Grafike, majolike i crteži inspirirani Rafaelovim djelima, koji će biti izloženi u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, svjedoče veličinu i značaj njegova umjetničkog stvaralaštva. Usavršavanje grafike od renesanse naovamo bitno je doprinijelo širenju, njegovanju i održavanju Rafaelove svevremenske popularnosti. Upravo su one (grafike) te kojima je povjeren prijenos rafaelovskog slikarskog izražaja i njegove neprekinute petostoljetne slave, koji predstavljaju jednu iznimnu eru grafičke proizvodnje rođene “pod znakom” Rafaela.

Sveta Cecilija

Salomonova presuda

Ova izložba u Zagrebu vezana je za 501. obljetnicu Rafaelove smrti, obilježenu u Muzeju za umjetnost i obrt temom prisustva ovog velikog umjetnika iz Urbina, najznačajnijeg predstavnika umbrijske slikarske škole renesanse, čija su djela svrstana u vrhunske uzore umjetnosti. Proučavanje, poznavanje i divljenje prema njegovim radovima temeljili su se prvenstveno na umjetničkim otiscima njegovih slika: reprodukcijama koje su bile dostupne u brojnim primjercima i često su se preštampavale kako bi se udovoljilo zahtjevima tržišta, šireći otkrića „božanskog slikara“ diljem Europe. Reprodukcije ne treba podcjenjivati kao jednostavne „kopije“, već ih treba promatrati kao „prijevode“, plod senzibiliteta, kulture, talenta i vještine onih umjetnika koji su tijekom stoljeća mogli grafički interpretirati te izvanredne slikovite modele.

Presuda Pariza

Donji dio amfore "Neptun smiruje vjetrove"

Kako bismo dočarali ovu izložbu, odabrali smo nekoliko zanimljivih priča i dijelova izložbe o kojima će biti riječ u nastavku, a sve čitatelje pozivamo da posjete i upoznaju jednu od najzapamćenijih izložba Muzeja te osobno dožive zanimljiv postav.

Rafael – renesansni marketing

Produkcija Marcantonija, Raimondija, Marca Dentea i Agostina Veneziana poštovala je logiku tržišta te je bila usmjerena živoj i masovnoj proizvodnji slike. Ovo je pomoglo raspačavanju djela koja su imala visoku razinu formalne i konceptualne rafiniranosti i jedinstvenom distribucijom. Neke od listova su rađeni prema Rafaelovim ad hoc crtežima, za koje su njihovi autori potpisali i za koje postoji dokumentacija o velikim nakladama, kao što su primjerice slučaj s Parisovim sudom – možemo promatrati kao prave Rafaelove originale. Stoga ne smijemo izgubiti iz vida utjecaj ovih modela na proizvodnju predmeta primijenjene umjetnosti, često velike formalne vrijednosti i neprocjenjivo dragocjene. Od zlatarstva do majolike, od gliptike do tapiserije, europska produkcija od 16. do 18. stoljeća vrvi proizvodima inspiriranim grafikama proizašlima iz Marcantonijeve radionice.

Škola grafike iz Brere

Rafael je je postupno postao vrlo popularan, a u jeku neoklasicističkog razdoblja, grafički prijevodi njegovog opusa prilagodili su se usmjerenom i odmjerenom ukusu tog vremena. Nakon odlaska u Pariz upoznao se s najutjecajnijim umjetnicima toga doba i imao je priliku proučavati remek-djela koja su tih godina pristizala u Musee Napoleon, Giuseppe Longhi koji je predavao gravuru na Akademiji Brere od 1798. Među njima je bio i Pietre Anderloni, za njega se vežu djela kao što su crteži i pločice Rafaelove sobe, kao i umjetnički otisak Djevice i Djeteta s malim Sv. Ivanom (Madonna del Passeggio), dokaz kreativnosti i tehničkog postupka grafike.

Atenska škola

Madonna i dijete

Rafael kao arhitekt

U svom kratkom životu Rafael je bio scenograf, arhitekt, slikar i pjesnik. Smatra ga se i uspješnim poduzetnikom, s obzirom na to da je u potpunosti revolucionirao ideju slikarske – umjetničke radionice u kojoj je dao značajnu ulogu svojim učenicima (Giulio Romano, Perino della Vega), i dok su drugi umjetnici ostavljali svojim pomoćnicima sitne detalje, Rafael bi izvedbu cijelog djela ili dobar njen dio povjerio svojim učenicima. Kao graditelj, sljedbenik je Bramanteova stila visoke renesanse i klasicizma Andrea Palladija. Projektirao je veći broj građevina: vilu Madama, palače della Valle i Vidoni-Caffarelli te grobnu kapelu Chigi u crkvi Santa Maria del Popolo u Rimu.

Palača Branconio Dell'Aquila

Izgubljena palača u rimskoj četvrti Borgo. Ovu palaču Rafael je projektirao oko 1520. godine. Nacrt zgrade s dosad neviđenom fasadom udaljava se i od autoritarnog bramanteovskog modela palače Caprini i od odmjerenog stila koji je sam Rafael iskoristio za palaču Jacopo da Brescia, a možda i za palaču Vidoni Caffarelli.

Reljef fasade palače Branconio dell'Aquila

Sve ovo, a i više, posjetitelji mogu vidjeti do lipnja 2021. godine u Muzeju za umjetnost i obrt.