PRVI LET AVIONOM - NA MALTU

AUTORICA: Monika Elizabet Burić

Putovanje na Maltu ostalo mi je u posebnom sjećanju. Bila je već kasna jesen, kraj studenog 2019., idealno vrijeme za posjet toj otočnoj mediteranskoj destinaciji u kojoj se preko zime temperatura rijetko spušta ispod 20 stupnjeva. Smještaj smo rezervirali u Maritim Antonine Hotel & Spa. Do Trsta smo putovali automobilom, kojega smo ostavili na obližnjem parkingu i platili 20 eura, sasvim pristojnu cijenu za naredna tri dana. U zračnu luku stigli smo kombijem, dva sata prije polijetanja - što je sigurno, sigurno je. Prvi put nam je da letimo avionom. Nakon što su prošla ta dva sata, ukrcavamo se. Razmjestili su nas po cijelom avionu, jedino moja sestra i njezin suprug su donekle bili blizu jedan drugoga. A ja, koja se užasno bojim visine, sama na repu aviona, pored prozora. Upoznala smo se s putnikom na susjednom sjedalu i započela razgovor na engleskom jeziku, a zatim, kad smo oboje rekli odakle dolazimo, nastavili smo na hrvatskom (bio je iz Slovenije). Meni je bio prvi put da letim avionom, no njemu nije, što mi je znatno olakšalo let. I napokon, nakon dva (meni preduga) sata, evo nas na Malti. Malta je otočna država, smještena je u Sredozemnom moru, udaljena je od Sicilije svega 90 kilometara i oko 300 kilometra od Afrike.

Kad smo sletili, oko 18, bila je noć već, a mi umorni i željni odmora u hotelu udaljenom 20 kilometara od zračne luke. Na Malti se vozi lijevom stranom, ne samo zato što je nekad bila britanska kolonija - brojna arheološka istraživanja potvrđuju da se u povijesti prvotno promet odvijao lijevom stranom. Pošto nismo navikli na vožnju lijevom stranom ceste, nismo htjeli riskirati, pa smo između javnog prijevoza i taxija izabrali – javni prijevoz. Vozili smo se otprilike sat vremena. Tek kad smo stigli u hotel u Melliehu, shvatili smo koliko smo gladni i požurili u restoran u sklopu hotela. Njih troje su jeli pizzu, a ja lignje na žaru, u principu, nismo jeli ništa od njihovih tradicionalnih jela. Konobari su bili jako ljubazni i druželjubivi. Dok je jedan konobar prolazio pored našeg stola, primijetio je da pričamo hrvatski i pitao odakle dolazimo. Rekao nam je da je iz Srbije i da tu radi već šest godina. Nakon dobrog obroka i torte za desert, brzo smo zaspali.

Službeni jezici Malte su malteški i engleski. Malteški je nacionalni jezik države, te materinski jezik Maltežana, a ima veliki broj posuđenica iz sicilijanskog, talijanskog, nešto francuskog, te u novije vrijeme i engleskog. Bilo nam je neobično vrlo često na ulici ili u restoranima, trgovinama i javnom prijevozu čuti i nama vrlo razumljiv srpski jezik (prema službenim podacima malteškog Parlamenta, na Malti, među 23.000 stranaca, živi i 790 građana Srbije, koji su ovamo pristigli u potrazi za poslom).

Sljedeće jutro, otišli smo do Popaye's Village-a (Popajevo selo). Svi smo kao djeca gledali crtiće s Popajem, a upravo je tu sniman mjuzikl iz 80-ih. Filmski set danas je tematski park u kojem vas dočekuje Popajeva družina i puno fotografiranja. Zaista nas je oduševilo! Jedini problem je bio taj što nas je uhvatila kiša i puhao je snažan vjetar. Svi mokri do kože trčali smo na autobus i krenuli prema gradu Valletti, ali mrak je već polako padao i kiša je sve jače padala, stoga smo se predomislili i ipak odlučili da ćemo ju posjetiti sljedeći dan.

Valletta, glavni grad Malte, smještena je na sjeveroistočnoj obali otoka. Grad se nalazi i pod zaštitom UNESCO-a zbog očuvane arhitektonske baštine. Prekrasan fortificirani grad s bezbrojnim povijesnim spomenicima bio je Europska prijestolnica kulture 2018. godine. Imali smo priliku voziti se u kočiji te tako obići povijesnu jezgru s gradskim zidinama. Pojedine gradske ulice su strme, a centar se sastoji od brojnih kula i zidova koji su neki visoki i do 100 metara. U gradu je i sjedište predsjednika vlade u palači Auberge de Castille et Leon, s morske strane crkva sv. Pavla, katedrala posvećena svetom Ivanu i dr. Pješčane plaže i klifovi također su standardni dio pejzaža. U neposrednoj blizini nalaze se i Dingli klifovi gdje se dolazi gledati zalazak sunca. U to vrijeme godine i nema toliko puno turista pa se svi ovi darovi prirode čine bogatijim i osobnijim iskustvom. Želja je bila otići i na otok Gozo, no nismo imali dovoljno vremena.

I došao je zadnji dan. Može se slobodno reći – sve što je lijepo kratko traje, pa tako i naš boravak na Malti. Vraćamo se istom rutom, autobusom do zračne luke pa letimo do Trsta (s manjim osjećajem straha) i autom do doma. Bilo je lijepo iskustvo, i sigurno bih se vratila, samo ovaj put na duže.