JEDNODNEVNI IZLET NA OTOK UNIJE

AUTOR: Martin Milohanović

Otok Unije (Izvor: morski.hr)

Tada osmogodišnjem djetetu koje je tek završilo drugi razred osnovne škole, putovanje na Kvarner i obilazak najljepših otoka koji se prostiru duž obale istočne Istre i Kvarnera činilo se nevjerojatnim i u najmanju ruku zapanjujućim novim iskustvom. Za mene, bilo je to prvo jednodnevno ljetno putovanje izvan mjesta mog prebivališta te nisam još znao kako je to provesti jedan sunčani ljetni dan u nepoznatom mjestu. Dogovoreno je jednodnevno obiteljsko putovanje brodom na otok Unije, najveći otok u okružju Lošinja. Moram priznati da do tog puta nikada nisam čuo za taj otok, niti gdje je i kako na tom otoku izgledaju plaže, livade, kuće i ulice. Dolazim iz Poreča te sam svakako navikao na ljetne sunčane dane koje sam provodio na plaži kupajući se sa svojom obitelji i prijateljima, ali putovanje na jedan kvarnerski otok činilo se kao neko sasvim drugo iskustvo i pravi doživljaj.

Konačno je došao i taj dan kada ćemo se autom uputiti u Pulu, odakle će nas trajekt odvesti na očekivanu destinaciju. Naravno, rano ustajanje kako bismo na vrijeme stigli na jutarnje ukrcavanje na brod, za mene kao osmogodišnje dijete je obilježilo veoma teško prekidanje spona koje su me vezale za udoban krevet i miran san, ali s obzirom da se radilo o jednom od mojih prvih putovanja u neku novu destinaciju, to i nije bila značajna prepreka. U autu do Pule sam još malo odrijemao, ali čim smo se počeli približavati mom rodnom gradu iz kojeg smo trebali i krenuti za Unije, počela me sve više hvatati znatiželja o tome što ću novoga vidjeti i doživjeti. Auto smo parkirali kod pulske Arene te prvo čega se sjećam u jeku jednog od mojih prvih posjeta Puli nakon svoga rođenja je iniciranje mojih roditelja da bolje obratim pažnju na kulturno – povijesne znamenitosti koje su se nalazile oko nas dok smo uz more hodali od amfiteatra do trajekta. Svakako je prvi dojam o Puli uvelike obilježio upravo taj amfiteatar, ali sam imao i priliku vidjeti lijepu luku i njen bogati sadržaj koji se sastojao od brojnih plovila kao što su manje barke, jedrilice, ribarske koče i mnogi izletnički veći i manji brodovi. Također sam po prvi puta imao priliku i ugledati svjetski poznato brodogradilište Uljanik, ali su moja nemala doza pospanosti i uzbuđenje zbog putovanja suzbili svaku znatiželju o tome da se bolje upoznam s tim brodogradilištem. Došao je trenutak da se ukrcamo na brod. Proces ukrcavanja nije trajao dugo jer nije bilo puno putnika za Unije, pa smo lako našli svoja mjesta i udobno se smjestili. Sjedio sam pored prozora u prednjem dijelu broda s lijeve strane zajedno sa svojom starijom sestrom. Kada je brod lagano krenuo, prvo sjećanje sa putovanja prema otoku mi je napuštanje pulske luke i pogled na grad i udaljavanje sa južne istarske obale. Što je vrijeme provedeno na brodu brže prolazilo, tako je i raslo uzbuđenje i radoznalost. Putovanje je bilo veoma udobno i s obzirom da sam kroz cijelu plovidbu imao lijep pogled na uzburkano more pozlaćeno jutarnjim suncem, uopće nije bilo dosadno i naporno već sam svo vrijeme uživao u pogledu brojeći ostale brodove i mnoga razna plovila s kojima smo se na putu mimoilazili. Nakon otprilike sat i pol plovidbe, stigli smo na otok Unije. Iskrcali smo se na gat za koji se brod privezao te sam gotovo odmah osjetio potrebu za osvježenjem nakon što sam na vlastitoj koži osjetio veliku vrućinu sunca koje je po vedrom danu nesmetano obasjavalo cijeli otok. Ubrzo smo se uputili prema plaži gdje smo uredili mjesto na kojem ćemo provesti većinu vremena i podigli šator. Naravno odmah potom sam uskočio u more i proveo neko vrijeme plivajući nedaleko od obale. Ubrzo je već prošlo podne te je došlo vrijeme ručka. U malenom mjestu od oko stotinjak stanovnika nije bio nikakav problem pronaći ugostiteljski objekt u kojem ćemo moći na miru ručati. Sjeli smo na terasu jednog restorana s kojeg se pružao prekrasan pogled na Kvarner. Nakon dobrog obroka slijedio je obilazak mjesta. Kuće i ulice na otoku za mene su izgledale podosta neobično, s obzirom da nisam još imao prilike vidjeti stil izgradnje i konstrukciju otočnih naselja. Gotovo kroz cijelo vrijeme obilaska hodali smo uzbrdo, što je za mene kao dijete po onakvoj vrućini bilo dosta naporno i ubrzo mi je dosadilo, pa sam izrazio želju da se vratimo na plažu. No prije povratka na naše mjesto na plaži sjeli smo u jedan kafić gdje sam pojeo sladoled te sam se u iščekivanju ponovnog kupanja u ugodnoj morskoj vodi, zajedno sa svojom obitelji sretno uputio prema plaži. Narednih nekoliko sati proveo sam kupajući se i u međuvremenu sam istraživao zanimljiva mjesta na plaži i u blizini. Sunce se ubrzo spustilo te je polako i došlo vrijeme da pokupimo svoje stvari i uputimo se prema gatu na koji će se uskoro ponovo privezati brod koji nas je ovamo i doveo, a koji će nas također i vratiti u Pulu. Plovidbu nazad prema Puli sam velikim dijelom prespavao zato što sam bio umoran od veoma sadržajno provedenog dana. Kada smo stigli u Pulu već je odavno pao mrak, pa je zaključni dio ovog putovanja za mene obilježila Pulska Arena obasjana uličnim svjetlima. Nakon posljednjeg pogleda upućenog najznačajnijem kulturno – povijesnom spomeniku Pule, sjeli smo u auto i krenuli kući.

Ovo mi je putovanje na otok Unije ostalo u pamćenju kao najljepše i najugodnije putovanje na koje sam imao priliku otići. I danas nakon nešto više od 12 godina još mi je uvijek u dobrom sjećanju te ga se uvijek vrlo rado sjetim i nadam se ponoviti jedno takvo putovanje u bližoj budućnosti.