ZAŠTO BARANJA?

AUTORICA: Laura Šinko

Mogu reći da sam u svom životu posjetila mnoge atraktivne lokacije. Naravno, sukladno s tim, kada je došlo pitanje o čemu bih pisala reportažu prvo na pamet su mi došli gradovi poput Londona, Parisa, Soluna ili Barcelone. U tom periodu razmišljanja našla sam se u svom rodnom gradu Osijeku te sam s obitelji i prijateljima obilazila neke zanimljive lokacije i divila se ljepotama baranjskog zavičaja. Pri posjeti plaži u Dražu zapitala sam sama sebe: „ zašto ne bih pisala o ovome, o Baranji?“.

Naravno, poznato je da su atraktivne turističke lokacije, u Hrvatskoj, uglavnom vezane uz Istru i Dalmaciju, no voljela bih Vam u ovoj reportaži prikazati nekoliko lokacija koje sam posjetila na području Baranje u ovoj godini.

PARK PRIRODE KOPAČKI RIT

U parku prirode Kopački rit nalaze se najzelenije vode i šume u cijeloj Slavoniji. Park pokriva močvarno područje oko ušća Drave u Dunav, u blizini Osijeka, na ukupno 238 hektara, a koje je zbog svoje nepristupačnosti ostalo u netaknutom stanju od davnina. Kopački rit jedno je od najvećih prirodnih močvara u Europi i kao takav preporučen je za uvrštavanje na UNESCO-ov popis prirodne baštine.

Kopački rit najvrjedniji je posebni zoološki rezervat u Hrvatskoj. Najveće je rastilište i mrjestilište slatkovodne ribe u Podunavlju. Jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Dom za više od 2300 bioloških vrsta. Svake godine u Kopačkom se ritu gnijezdi oko 140 vrsta ptica.

U Kopačkom ritu, kroz ugodnu i informativnu šetnju, mogu se vidjeti razne ptice (najčešće labudovi i kormorani) te razni vodozemci. Poslije šetnje, u sklopu prirodnog parka, nemoguće je odoljeti restoranu i kafiću koji te „mame“ da još malo uživaš u drevnoj prirodnoj ljepoti uz piće ili jelo.

ERDUT

Erdut je selo, udaljeno 37 km od Osijeka, te samo Dunavom razdvojeno od najbližeg srpskog sela – Bogojeva. Erdut naselje smješteno uz Dunav na lesnom uzvišenju. Prvi put se spominje 1335. godine, kao Erdöd, a u smislu grada, 1472. godine kao Castelum Erdeed. Ime Erduta potiče od lokalnog mađarskog naziva i znači šumski put. Ovako rečeno, vjerujem da ne zvuči ništa posebno, no Erdut uz svoje beskrajne vinograde i prirodne ljepote nudi bitne ostatke srednjovjekovne povijesti, pa i „bliže“ povijesti.

Na strmoj uzvisini što se uzdiže stotinjak metara nad desnom obalom Dunava, nizvodno od ušća s Dravom, podignut je srednjovjekovni grad Erdut. Ovaj opekama zidani plemićki grad prvi se put spominje kao utvrđeno trgovište (oppidum) u 15. stoljeću ali se ne zna tko ga je i kada izgradio.

Od nekadašnjeg iznimno dojmljivog zdanja, koji se na zelenoj uzvisini iznad Dunava isticao veličinom i crvenom bojom opeka, ostalo je očuvano razmjerno malo. Ostaci su ostavljeni uglavnom na milost zubu vremena (od 1967. do 1972. određene zaštitne radove poduzeo je na tim objektima Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka).

Od srednjovjekovnog grada danas se mogu vidjeti ruševine dviju kula i zida. Najbolje je očuvana okrugla trokatna kula s izbočenim gornjim dijelovima na konzolama (u stilu talijanske renesanse), ali je zato 1891. četverokutna kula značajno i nestručno restaurirana te pretvorena u grobnicu. Snižena je za jedan kat i dodano joj je neprimjereno krunište, a u glavno je pročelje ugrađen uresni portal s grbovima obitelji Adamović i Cséh.

Kuriju je krajem 18. i početkom 19. st. u historicističkom stilu sagradila obitelj Adamović-Cseh kao središte svog ogromnog posjeda. Osim stambenog djela tu su i gospodarske zgrade s velikim podrumima koje i danas koriste Erdutski vinogradi. Za ovu je zgradu vezan važan događaj iz novije hrvatske povijesti. Ovdje je 12. studenoga 1995. potpisan Erdutski sporazum čime je pokrenut proces mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.

PLAŽA DRAŽ

Plaža prigodnog imena Draž, oduševljava baranjce i njihove posjetitelje svako ljeto, a njeni mekani pješčani sprudovi savršena su ljetna postaja kako za odmor tako i za zabavu. Plaža se nalazi na Topljskom Dunavcu u Dražu, njene šetnice, fini pijesak i prekrasan pogled, pravo su blago ovog dijela Baranje koja se osim gastronomskih atributa može pohvaliti i iznimnom ljepotom prirodnih pejzaža ispresijecanih s brojnim vinogradima, vinskim podrumima i ukusnim restoranima.

Nakon obilaska Baranje podrazumijeva se posjetiti restoran na čobanac ili fiš. Restoran koji je mene oduševio hranom i okolišem je restoran „Kormoran“. Uz odličnu atmosferu, uslužno osoblje, tradicionalni baranjski izgled i čaroban most koji navodi šetnjicu kroz šumu.

Naravno, to nisu ni približno jedine lokacije u Baranji koje se mogu posjetiti i diviti im se, no smatram da je dovoljno kako bi se čitateljima približila ljepota i čarolija istoka Hrvatske. Ako ipak, pođete u obilazak Baranje, budite sigurni da će te ostati oduševljeni prirodom i povijesti, siti najfinijih čobanaca ili fiševa, i očarani gostoprimstvom lokalnih ljudi. Čini se, da neke avanture i ljepote, ne moraju nužno biti vezane uz druge države kada postoje upravo tamo odakle smo.