NEZABORAVNI POSJET SARAJEVU

AUTORICA: Petra Radić

Maturalna putovanja čine nezaboravni dio srednjoškolskog iskustva mnogih koji su imali priliku iskusiti nešto takvo. Isto mogu reći i za sebe. Unatoč svim preprekama, od problema izabiranja same destinacije do nedostatka ikakve podrške od strane razrednika, kao i njihovo odustajanje od puta samo nekoliko dana prije polaska, putovanje smo uspjeli sami organizirati i realizirati bez prevelikih poteškoća. Trenutak prije polaska koji će mi zauvijek ostati u sjećanju je stajanje na hrpici ispred perona na zagrebačkom kolodvoru i taj osjećaj ponosa kada smo svi shvatili da smo se, nakon četiri godine neslaganja, uspješno organizirali i da će se naše maturalno putovanje na kraju i ostvariti. 10. siječnja 2019. godine u jutarnjim satima krenuli smo iz Zagreba i, nakon osam dugih sati i mnogo zastrašujućih trenutaka kojima su doprinijeli vozač autobusa i samo stanje ceste, stigli smo do autobusnog kolodvora u Sarajevu gdje su nas dočekali taksiji sa natpisima „Ivica i prijatelji“ koji su nas odvezli do hotela. Nakon divljenja hotelu u kojemu smo bili jedini gosti, raspakiravanja i kratkog odmora slijedio je dugi i skliski silazak u centar i večera u jednoj od ćevabdžinica. Kratko razgledavanje zaleđene Sarajevske Baščaršije u noćnim satima, povratak u hotel i improvizirani odlazak u klub, čime je završio prvi dan našeg putovanja.

Sljedeći dan nam je donio priliku da samostalno razgledavamo i istražujemo Sarajevo, da obiđemo mnoge trgovinice i kupimo suvenire, koje je bilo teško izabrati bez da ih kupimo sve.Taj dan je kao i prethodni završio odlaskom u drugi klub. Treći dan našeg maturalnog putovanja je bio namijenjen za vođene ture koje smo organizirali. Svoju vođenu turu smo započeli na Baščaršiji gdje smo čuli o njenoj povijesti i o tome kako je, na svom vrhuncu, bila gospodarska jezgra Sarajeva, ali i najveći trgovački centar na središnjem Balkanu. Također smo saznali o sebilju koji se nalazi na Baščaršijskom trgu i koji se smatra jednim od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva.

Sebilj na Baščaršiji

Turu smo nastavili do Miljacke, pokraj koje smo šetali dok smo slušali povijest Inat kuće, koja je nakon tvrdoglavosti jednog čovjeka prenesena s jedne strane Miljacke na drugu, Carevog mosta, Vijećnice te Principovog odnosno Latinskog mosta koji se nalazi nekoliko metara dalje od mjesta gdje se dogodio Sarajevski atentat.

Latinski most i Vijećnica

Od Miljacke smo nastavili do Sarajevske ruže: tužnih spomenika opsade glavnog grada BiH,  koji su nastali kada su na grad pali deseci tisuća granata. Eksplodiravši pri udaru u asfalt ostavile su karakteristične tragove u obliku cvijeća koje je nakon rata bilo ispunjeno crvenim voskom u spomen na strahote koje su Sarajlije preživjele. Nastavili smo do katedrale Srca Isusova, što je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije te do „Sarajevskog susreta kultura“ oznake kojom je obilježen komadić ulice gdje se spajaju dvije dominantne kulture koje su oblikovale Sarajevo u prošlosti. Te kulture su Istok u kojem prevladava osmansko-islamska i Zapad u kojem prevladava austrougarsko-kršćanska kultura. Slikanjem ispred „Susreta kultura“ završilo je naše vođenje te smo bili pušteni da provedemo večer kako želimo.

Posljednji dan smo nažalost započeli spremanjem kofera i odjavljivanjem iz hotela. Unatoč tome što smo bili spakirani i spremni za put, imali smo nekoliko sati do polaska busa te smo se morali snaći i smisliti gdje i kako ćemo to vrijeme provesti. Prijateljica i ja smo odlučile provesti to vrijeme šetnjom po novijem odnosno urbanijem dijelu Sarajeva, gdje smo na kraju i naišle na Vječnu vatru, spomenik oslobodiocima Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, koje se sastoji od bakrenog ognjišta u obliku lovorovog vijenca, s otvorenim i stalno upaljenim plamenom, koji simbolizira vječnu uspomenu te na štandove koji su pratili uličicu cijelom njenom dužinom. Sastanak sa ostatkom grupe te ukrcavanje na bus i samo putovanje prema Zagrebu su bili provedeni u tišini ne samo zbog umora već i zbog melankolije koja nas je odmah uhvatila.