ŠETNJA VARAŽDINSKIM TOPLICAMA

AUTORICA: Martina Jurašković

Jedno nedjeljno popodne odlučila sam provesti na kavi sa prijateljem. Kako smo oboje bili lijeni i nismo željeli trošiti puno benzina, odlučili smo se naći na pola puta, posjetiti Varaždinske toplice i popularnu slastičarnicu „Nimfa“. Nakon popijene kave, odlučili smo malo prošetati jer je bilo lijepo vrijeme. Pošto se odmah desno od slastičarnice nalazi ulaz u Aquae Iasae, arheološko nalazište rimskog naselja iz 1. stoljeća, odlučili smo prošetati kroz arheološki park.

Arheološko nalazište Aquae Iasae dobilo je ime po Jasima, pripadnicima ilirskog plemena koje je u antičko doba, od 8. stoljeća prije Krista, naseljavalo kraj uz rijeku Dravu, od Varaždina pa sve do Daruvara. Rimljani su u 1. stoljeću počeli oko toplih izvora graditi terme i naselje. Nažalost, ulaz u arheološki park je otvoren samo do 17 sati, a mi smo naišli kasnije, tako da nismo mogli detaljnije razgledati, ali smo na interpretacijskim panoima pročitali sve o Aquae Iasae. Tako smo doznali da je temperatura termalne vode 58 °C. Antički kompleks sastoji se od kupališnog dijela zgrade kupališta s bazenima i kupališne bazilike koja je kasnije prenamijenjena za kršćanski obred, foruma okruženog trijemovima na kojem se od rimskog vremena sve do danas nalazi nadaleko poznati izvor termalne ljekovite vode te kapitolija. Oko ovog izvora termalne sumporne ljekovite vode u rimsko vrijeme izgrađen je centralni dio naselja – forum s trijemovima i kapitolij. Sačuvani su hramovi posvećeni Minervi, Jupiteru i Junoni. Svi dijelovi ovog kompleksa, čiji su zidovi sačuvani u visini 2 do 3 metra, bogato su opremljeni izuzetno dobro sačuvanim tehničkim, civilizacijskim i kulturno – umjetničkim sadržajima onog vremena: rimska kaptaža izvora termalne vode, sustav kanala za opskrbu i odvodnju ljekovite vode, grijanje, kvalitetni podovi, kameni pragovi, zidne freske, reljefi i skulpture.

U sklopu arheološkog nalazišta nalazi se spomenik parkovne arhitekture i lječilišni perivoj u kojem su uređene šetnice za šetanje s edukativnim natpisima o vrstama zaštićenog drveća koje se može pronaći u parku. U parku je također napravljen disc golf teren s tablom na kojoj su označene sve rupe uz pojašnjenje što je to disch golf te kako se igra. U sklopu parka nalazi se i vidikovac iz kojeg se pruža lijep pogled na toplički kraj.

Iz parka se vidi kapela svetog Duha koja se pominje 1497. godine, a rekonstruirana je 1649. godine. Pretpostavlja se da je izgrađena na ostacima stare župne crkve koja je stradala za vrijeme provale Mongola. Opasana je obrambenim zidom u kojem su sačuvane puškarnice. Kapelu je do 19. stoljeća okruživalo groblje, a tu je pokopan Antun Kukuljević Sakcinski, jedan od vođa ilirskog pokreta, ugledni povjesničar i književnik.

Na povratku do auta prošetali smo pokraj Crkve sv. Martina, jedne od najstarijih građevina u Varaždinskim toplicama. Sagrađena jenu 15. stoljeću na temeljima srušene starije crkve. Kasnije je barokizirana tako da se jedini naznaci gotike mogu vidjeti na ukrasnim potpornjacima iz vanjske strane. 1880. godine dobiva dva mramorna oltara iz Zagrebačke katedrale, koji zajedno s orguljama daju crkvi barokni ambijent. Ispred crkve je spomenik parkovne arhitekture koji je zaštićen 1963. godine: red posađenih lipa za koje se predpostavlja da su posađene tamo kada se crkva preuređivala.

Time je završila naša šetnja po Varaždinskim toplicama koja nas je podsjetila kako živimo u blizini važnog arheološkog nalazišta kojega trebamo više cijeniti i upoznati se s njegovom povijesti, tako da smo odmah dogovorili ponovni posjet ovom zanimljivom arheološkom parku.