KRSTARENJE GRČKIM OTOCIMA

AUTOR: Enea Codacci

Prije nekoliko godina, u vrijeme prije pandemije uzrokovane Covid-om 19, prije ograničenja putovanja i nesigurnosti, imao sam prilike posjetiti nekolicinu grčkih otoka.

Bilo je to nezaboravno iskustvo koje je započelo ukrcajem na kruzer u Veneciji. Ne kaže se uzalud da su kruzeri plutajući gradovi. Brod dug 300-tinjak metara i širok 100, probijao se moćno i precizno kroz venecijanski Canal Grande te prolazeći kraj najpoznatijeg gradskog trga Piazza San Marco, djelovao je veći i od same Venecije. Dok sam na najvišoj palubi broda s ostalim putnicima promatrao taj veličanstveni prizor, pomislio sam „Je li zaista u redu ugrožavati tako vrijednu kulturnu baštinu, višestoljetne kanale i kuće koje stoje na vodi, samo kako bi se turisti divili?!“. Ali, očito da je u današnje vrijeme najvažnija stvar znati „prodati“ proizvod ili uslugu, stoga ni grad poput Venecije nije iznimka.

No vratimo se mi našem putovanju koje je započelo u večernjim satima i nastavilo se do sljedećeg pristaništa. U Bari, tipičan grad s juga Italije smješten na zapadnoj obali Jadrana, važno društveno i kulturno središte koje spaja istok i zapad, stigli smo drugog dana u jutarnjim satima. Kako su naše misli bježale prema egzotičnijim krajevima, tako smo i putovanje nastavili do krajnjih odredišta, te nakon dvodnevne plovidbe stigli do prvog grčkog otoka koje smo posjetili, Santorini.

Santorini je možda primjer grčkog otoka kakvog zamišljamo i sanjamo, prava razglednica iz Grčke. Neobične je forme, u obliku polumjeseca, za koji se kaže da je posljedica potonuća dijela otoka uslijed erupcije vulkana. Upravo je pogled na kalderu (ostatak vulkanskog kratera koji se nalazi ispod vode), jedno od najspektakularnijih i najromantičnijih zalazaka sunca na svijetu. Cijeli je otok čaroban ali Oia sa svojim bijelo-plavim kućama koje se isprepleću s malim uličicama ostavlja nas bez daha, tako da se u trenutku izgubi osjećaj za prostor i vrijeme. Posjet Santoriniju završili smo spuštajući se vlastitim snagama (poštedio sam magarce) znamenitim kamenim stepenicama grada Thira još jednom turističkom dragulju.

Još uvijek opijeni od sunca, pomalo od bijelog vina sa Santorinija napravljenog od grožđa koje raste na lozi koja zbog oskudice vode raste po tlu u obliku spirale, nastavljamo plovidbu prema drugom biseru grčkog arhipelaga, Mykonosu.

Mykonos je zasigurno jedan od najljepših otoka u Grčkoj. Ovu idealnu destinaciju za ljetni odmor bira na tisuće turista iz cijelog svijeta, posebno mladi. Međutim, Mykonos još uvijek uspijeva zadržavati svoj autentični šarm. Bijele kuće, šareni krovovi s plavim kupolama, vjetrenjače, uske ulice preplavljenim svjetlom, čine ovaj otok simbolom grčkog dijela Mediterana. Nakon šetnje rivom i kušanja tradicionalnih lokalnih delicija, vraćamo se kao mravi na brod i nastavljamo naše putovanje prema našoj posljednjoj destinaciji otoku Rodosu.

Dolaskom na otok i slušajući lokalnog vodiča, saznajemo puno vrijednih informacija o dugoj i bogatoj povijesti otoka poznatog po slavnom Kolosu, kojeg nažalost danas vidimo samo na razglednicama i suvenirima, a koji je nekoć krasio ulaz u luku i koji je svrstan među sedam svjetskih čuda. Šetajući starim dijelom grada Rodosa, prolazimo kraj brojnih srednjovjekovnih vrata, brojnih gotičkih građevina, posjećujemo drevnu bolnicu srednjevjekovnih vitezova, dvorac koji je danas pretvoren u Arheološki muzej Rodosa, sve kao podsjetnik da je gradnja citadele djelo viteškog reda Sv. Ivana iz Jeruzalema još u 14. stoljeću. Rodos se može pohvaliti titulom najbolje očuvanog srednjovjekovnog grada na svijetu, tako je i 1988. godine uvršten od strane UNESCO-a na listu zaštićene svjetske baštine. Napuštajući vitešku četvrt, očarani smo kulom sa satom i džamijom Sulejmana Veličanstvenog, perjanicom turske četvrti, poznatom i kao „Hora“. Turska četvrt smatra se karakterističnom zbog ponude tradicionalnih proizvoda, od hrane do parfema, te predstavlja jedinstveno svjedočanstvo osmanskog doba i kutak nesvakidašnje ljepote.

Fascinirani raznovrsnosti kulture, povijesti, religije i ljudi, napuštamo Rodos i krećemo na dugi put prema doma.

Zanimljivo je bilo vidjeti kako izgleda život na kruzeru punom ljudi, tisuće ljudi a nigdje gužve, vrijedni uslužni djelatnici, većinom Filipinci marljivo i neprimjetno radili su svoj posao, kako bi svi mi koji smo bili na odmoru maksimalno uživali. Onda nakon što bi pristali na neki od grčkih otoka, grčki ugostitelji i turistički djelatnici, radili bi u nekom drugačijem i svom usporenom ritmu. I u tome se primijetila razlika u mentalitetu i različite životne prilike.

Puni dojmova, svatko od nas je s tog putovanja ponio nešto sa sobom… više od svega, u meni je ostalo sjećanje na spektakularnu prirodu, jedinstvene ljudske tvorevine, šarenilo boja, bogatstvo ljudi i miris Mediterana.