TRAGOVIMA ODISEJA

AUTOR: Enea Codacci

Putovanje, kao kretanje s jednog mjesta na drugo, pojam je i fenomen koji je prisutan i oduvijek vezan za čovječanstvo. Putovanje se metaforički može i usporediti s ljudskim životom kao putovanje svakog pojedinca, od trenutka njegova rođenja do trenutka smrti, kao posljednje etape putovanja.

Izvor: https://www.nationalgeographic.com

Djelo koje na izvrstan način sažima stvarni i simbolički smisao putovanja svakako je Homerova „Odiseja“, jedan od bitnijih tekstova klasične književnosti i antičke kulture. Glavni lik Odisej se nakon Trojanskog rata vraća u svoju domovinu, gdje ga čekaju supruga Penelopa i sin Telemah. Odisejevo putovanje doista je povratak kući, ali je prije svega i prevladavanje niza poteškoća, prepreka, testova kojima je grčki junak neprestano podvrgnut prije nego što dotakne svoje rodno tlo.

Upravo toj temi pristupa naš poznati putopisac, dramaturg, novinar, ili kako on sam sebe voli nazivati putnik, Jasen Boko.

Boko u svome djelu „Tragovima Odiseja“ opisuje i prepričava vlastito putovanje koje ga prati od mitske Troje na obalama sadašnje Turske do Itake, grčkog rodnog otoka Homerskog junaka.

Posebnost tog putovanja stoji u tome da se autor otiskuje na putovanje po Mediteranu služeći se Homerovom „Odisejom“, tražeći mjesta i lokacije iz davnina kojima je sam Odisej prošao, pritom preispitujući konstantno istinitost epske priče. Isto tako zanimljivo je vidjeti kako Boko prezentira područje Mediterana, uspoređujući ga u vremenu i prostoru, te kako ga kao iskusni putnik i putopisac on doživljava. Posebna pažnja posvećena je običnim „malim“ ljudima s kojima autor dolazi u kontakt tijekom putovanja, koristeći se isključivo javnim prijevozom, što definira njegov način opažanja i stil života. U tom kontekstu autor sveobuhvatno sintetizira i prikazuje Mediteran kao mjesto suživota ali i kontrasta različitih naroda, kultura i religija, što mu daje jednu multikulturnu i europsku konotaciju.

Iako autor predmetnoj temi pristupa krajnje ozbiljno, iznoseći koncizne povijesne podatke, mišljenja i izvore raznih stručnjaka, istovremeno se koristi dozom humora i ležernosti. Upravo komparacijom povijesnih činjenica kroz cijeli tekst, Boko pokušava kao i mnogi drugi prije njega, demistificirati i dokazati da sve ono što smo mislili da znamo o Odisejevom putovanju nije baš tako. Na taj način vidimo kako se lokacije ovog slavnog epa, argumentirano smještaju na priobalje i otoke istočnog Jadrana. Tako umjesto Sicilije, Malte i sjevernih obala Afrike, poznate lokacije na kojima slavni ahejski junak doživljava svoje pustolovine postaju Hvar, Korčula, Mljet i druga dalmatinska mjesta. Rušeći povijesne paradigme stare više od dva tisućljeća, imamo prilike promatrati i zajedno sa samim autorom putovati od Turske, Grčke i uzduž Jadrana otkrivajući prostore i domove Homerovih likova poput strašnih kiklopa, ljudoždera, senzualnih nimfi i fatalnih čarobnica. Boko nam u detalje opisuje svaku uvalu, špilju i krajolik kojim se susreće, kako bi i mi mogli donijeti neki naš zaključak o svemu.

Može se kazati da Odisej i Boko u razmaku od toliko vremena nisu putovali iz istih razloga, prvi je imao svrhu povratka svojoj kući, dok je drugi putovao zbog žeđi za istinom i znanjem. Međutim nakon takvog putovanja niti jedan od njih više nije ostao isti.

Zaključno, možemo reći da se i čovjekov život može izjednačiti s takvim i sličnim putovanjem, nizom odredišta, ponekim pauzama, dobrim ili lošim susretima, čineći sve to sami i/ili s drugim suputnicima. Putovanje zadovoljava putnikovu potrebu za promjenom i percepciji stvari oko sebe, prije i nakon putovanja.