ZIMSKA IDILA U DAVOSU

AUTORICA: Manuela Bibković

Kako započeti, a da na samom početku ne pokažem koliko mi je ovaj grad prirastao srcu. Kada bih Vas netko zaustavio na ulici i pitao prvu asocijaciju na Švicarsku vjerujem da bih odmah bila snijeg. Takva je i meni prva asocijacija bila dok nisam obišla ovaj mali gradić.Gradić je smješten na samo 4 sata od Zurich-a javnim prijevozom; imaju dobro željeznice koje sve to povezuju (imaju sreće za razliku od nas). Imam sreće što tamo imam obitelj i što sam ih mogla posjetiti. U siječnju ove godine sam po prvi put išla u ovako “snježnu“ zemlju. Gradić koji me ostavio bez daha prvim korakom izlaska iz busa. Na samom početku put od 15 sati je bio vrlo iscrpljujući ali je sve super prošlo. Dani su letjeli jer je sve drugačije nego kod nas. Drugačiji tempo života, drugačiji životni standardi, grad prepun turista u zimskom vrijeme?? – nešto što je kod nas nezamislivo.

Prvi dan i prvo jutro treba započeti sa kavom uz predivan pogled koji ostavlja bez daha(vani je bilo -17 stupnjeva). Za vrijeme boravka u Davosu najviše sam vremena provodila vani na svježem zraku. Ne možete ni zamisliti koliko je zapravo zrak čist. Šetnice su po svuda napravljene te se bez problema grad može obići za nekih 2 do 3 sata lagane šetnje. Svako jutro sam išla šetati svog novog prijatelja Stića. Pas koji je naučio sam napraviti krug po jednoj šetnici. Prvo jutro on je odlučio mene izvesti u šetnju bez da ja znam gdje idem i kako se vratiti u stan. Prošlo je uspješno i vratili smo se kući brzo!

Svaki dan snijeg bez kiše! Sama pomisao ako si obožavatelj snijega kao ja je predivna. Zamisli snijeg koji pada neprestano i ne topi se. Nešto predivno. Ne mogu se odlučiti koji dio dana mi je ljepši; jutro dok je grad miran, podne kada sunce izađe i ne možeš gledati kroz prozor koliko snijeg bliješti ili noć kada sve lijepo svijetli.

Uz sve ovo oduševljenje imala sam priliku ići na hokejašku utakmicu, i naravno da sam išla. Ipak je to jedinstvena prilika da vidim nešto što sam do sada mogla vidjeti samo na TV-u. Neopisivo hladno u dvorani ali i neopisivo čudan osjećaj da netko pokraj tebe igra sa tako sitnom lopticom da ne stigneš popratiti igru.

I za kraj bi htjela reći da svatko tko ima priliku otići u ovako neku zemlju da ide bez razmišljanja. Nebitno da li je to putovanje na 2-3 dana ili na 2 tjedna. Doživljaj je neopisiv kao i utisci koje sam sa sobom ponijela kući. Jedva čekam ponovno da posjetim ovo mjesto i da ponovno uživam kao i prvi put.