SANTORINI - PONESI VJETROVKU
Autorica: Ana-Maria Oreški
Zašto sam posjetila Santorini?
Ne mogu reći kako nisam jedna od onih koja je
otišla na ovaj aktualni otok zbog poznatog zalaska sunca te pozadinske priče
otoka. Naime, otok je dobio ime po sv. Ireni koja je u svom progonstvu našla
mir na ovom cikladskom otoku te se smatra zaštitnicom otoka i ljubavi, zato mnogi
parovi odlučuju otići tamo na medeni mjesec. Međutim, na putovanju ovaj maleni
otočić me iz dana u dan ostavljao bez daha drugim malim sitnicama.
Prvo što me iznenadilo jest zapravo veličina ovog otoka te je od najjužnije do najsjevernije točke potrebno samo 45 minuta vožnje. Prošetati od grada do grada zaista nije problem, a javni prijevoz (autobus) košta do dva eura. No, treba imati na umu kako je ovo zaista visok otok te se svi gradovi nalaze na liticama te ako serpentinske cestice na uzbrdicama nisu vaša jača strana, morati ćete stisnuti zube ili zajahati magarca koji se iz davnina koriste kao prijevozno sredstvo na otoku. Također, otok je zapravo savršen za one koji vole voziti buggije ili quadove, no ni taksi nije toliko skup uspoređujući s cijenom taksija u Hrvatskoj.
Otok je nastao zahvaljujući najvećoj erupciji zabilježenoj u povijesti koja se dogodila prije otprilike 3000 godina te je dovela do propasti jedne civilizacije na Kreti, a popularna teorija tvrdi da je ova erupcija izvor Platonove legende o Atlantidi. Vulkan se nalazi zapadno od otoka, a pored njega su dva mala otočića. Postoji mnogo lokalnih izleta koji pružaju uslugu posjećivanja vulkana i otoka brodom te su cijene varirale od 15 do 50 eura, ovisno o vrsti broda i vremenskom razdoblju, naravno sve to uz vodiča. Vulkan je i dalje aktivan te čim se iskrcate na otok osjetite isparavanje topline. Na nekim se mjestima mogla vidjeti i para kako izlazi iz stijena. Na drugom malom otočiću imenom Palia koji se nalazi odmah pored vulkana nalazi se najmanji samostan sa plavom kupolom te zanimljivom pričom koju će te čuti od lokalnog vodiča. Uz to, nalazi se i uvala s ljekovitim blatom te iako je bio svibanj, skočila sam u ledeno Egejsko more te doplivala do tople plaže pune blata. Moram priznati kako nije bilo ugodno proplivati do tamo no isplatilo se, iako se mom bijelom kupaćem kostimu nije svidjelo blato.
Vino, vino i još malo vina
Zapadna
obala otoka više je turistički nastrojena radi pogleda na vulkan, no bio bi
grijeh ne posjetiti i istočni dio otoka koji sakriva fantastične vinarije
bogatog izbora slatkog vina. Na otoku nema rijeka pa otočani jako paze na
potrošnju vode te voda iz slavine nije pitka, stoga se voda za piće kupuje, a s
obzirom da na otoku ima jako malo kiše, potrošnja vina je veća od vode. Upravo
zbog vjetra koji nesmetano puše u svako doba dana i ovisnosti biljaka o
jutarnjoj rosi, u ovom malom raju, vinova loza raste drugačije nego igdje
drugdje. Čokoti su smješteni skroz pri zemlji, smotani u niske, spiralne košare
gdje grozdovi vise prema unutra da bi se zaštitili od vjetrova te kako ne bi
usahnuli na vrućem suncu. Santorini je poznat po svojim slatkim vinima, a
trenutno jedini rose koji mi se svidio radi se na ovom otoku. Također me
iznenadilo što vinske čaše postoje samo u high-end restoranima – svugdje se
vino poslužuje u malim starinskim čašama koje vjerujem da možete pronaći u vitrini
kod bake.
Voljela bih se vratiti na Santorine iz više razloga ali posebice zbog rajčica i maslina, feta sira i mesa. Zaista, nakon ovog putovanja ne mogu jesti kupljeni feta sir koji nije ni plibližno kao onaj pravi te stojim iza onog da se grčka salata zaista mora probati u Grčkoj. Gdje god bili na otoku osjetite miris souvlakija i falafela, a kako sam osoba od mesa, uživala sam svakodnevno u njihovim gyrosima i domaćoj ribi, najčešće bakalaru. Ono što me najviše oduševilo jest jelo fava, pire napravljen od oljuštenog i na suncu osušenog graha sa karameliziranim lukom i kaparima. Neodoljivo.
Uz to što uživam u čaši dobrog vina, lovac sam i na craft piva te me i u tom polju ovaj otok nije razočarao. Postoji više proizvođača no Yellow Donkey lager zaista je pivo koje se pije iz gušta. Odlično za utaženje žeđi dok čekate savršen zalazak na zidinama. Kad smo već kod zalaska, iako sam posjetila Santorine u svibnju, glavni gradovi vrvili su turistima. Najljepši grad za pogledati zalazak jest Oia te iako smo došli sat vremena ranije, zidine i ulice su već bile pune ljudi koji su se utaborili kako bi ulovili najljepši pogled na padajuće sunce, no ništa od toga nije problem kada imate dobru pivu u ruci i lijep pogled, makar stajali dva sata.
Primjedbe
Objavi komentar