KRATKI BIJEG OD ISPITA: NEKOLIKO DANA U OSAKI

Autorica: Gabriela Madžarević

Studiranje na razmjeni u Japanu zvuči kao avantura, ali stvarnost je, kada krenu ispiti, puno manje zabavna. Nakon nekoliko mjeseci na Sveučilištu u Tsukubi (nedaleko od Tokija, u kojem sam bila svako malo) sam odlučila uzeti kratki predah i otići na mali izlet. Moj izbor je pao na Osaku, a putovanje je započelo vožnjom Shinkansenom, japanskim brzim vlakom kojim se od Tokija do Osake dođe za otprilike dva i pol sata.

Iako su oba grada ogromna i puna ljudi, moj prvi dojam je bio da je atmosfera u Osaki puno toplija. Već prve večeri sam otišla do obližnjeg konbinija, male japanske trgovine koje rade 24 sata. Tamo se dogodilo nešto što mi se u Tokiju gotovo nikada nije dogodilo. Prodavačica je odmah počela razgovarati sa mnom, pitala me odakle sam i kako sam završila u Japanu. Nakon tri mjeseca života u Tokiju takav spontani razgovor je bio pravo iznenađenje i odmah sam osjetila da je atmosfera u gradu nekako opuštenija.

Naravno, nisam mogla propustiti ni najpoznatije dijelove grada poput Dotonborija i Shinsaibashija. Dotonbori je vjerojatno najpoznatija ulica u Osaki, zajedno s Shinsaibashijem, poznata po ogromnim neonskim reklamama, mostovima preko kanala i bezbrojnim restoranima i trgovinama. Šetnja tim dijelom grada pravi je skup svjetla, mirisa i ljudi. Jedinstveno iskustvo. S druge strane, kad mi je bio potreban odmor od toga, bez gledanja u kartu sam često odšetala i tako nailazila na male hramove, zanimljive trgovine ili restorane koji nisu bili puni turista.

Jedan od najzanimljivijih trenutaka dogodio se sasvim slučajno. Dok sam stajala pored grupe studenata, jednoj djevojci je nešto ispalo. Dodala sam joj to i tako smo započeli razgovor. Kada su čuli da sam na razmjeni iz Hrvatske i da sama putujem po Osaki, odmah su se ponudili da mi pokažu dio grada.. Sljedećih sat i pol provela sam s njima šetajući Dotonborijem i slušajući njihove priče o gradu. Rekli su mi, između ostalog, da to zapravo nije „prava“ Osaka jer je to područje vrlo turističko i preporučili su mi da posjetim Nakazakicho. Taj mali kvart je poznat po starim kućama, malim kafićima i umjetničkim trgovinama, a atmosfera je puno mirnija neog u centru. Kasnije ga i jesam posjetila i stvarno je šarmantan, ali za prvi put tamo, smatram kako treba otići i u „turističke zamke“ jer ne bi se o njima pričalo da nisu zanimljive.

Morala sam probati i jedno od najpoznatijih lokalnih jela, takoyaki. To su male kuglice od tijesta punjene komadićima hobotnice koji se prodaju na gotovo svakom koraku. Iako nisam veliki fan morskih plodova pa mi originalna verzija nije bila najdraža, druge varijante, poput onih sa sirom ili povrćem, su bile odlične.

Od svih dijelova grada posebno mi se svidio Shinsekai. Ovaj kvart ima pomalo retro atmosferu i poznat je po tornju Tsutenkaku te brojnim restoranima koji poslužuju lokalna jela. Šetnja tim dijelom grada daje osjećaj kao da ste nakratko zakoračili u stariju, pomalo i nostalgičnu Osaku.

Iako sam u Osaki provela samo nekoliko dana, to je bio točno onakav predah od ispita i drugih studentskih obveza kakav sam željela. Grad ima posebnu energiju, a ljudi su nevjerojatno otvoreni i srdačni. Upravo zbog toga bih Osaku bez razmišljanja preporučila svakome tko studira ili putuje po Japanu.