GRAND TOUR

AUTORI: Bruna Kurka, Matteo Legović

(Izvor: https://educated-traveller.com/2017/11/23/history-of-the-grand-tour/)

Povijest turizma od razdoblja humanizma i renesanse do romantizma, od 17. do 19. stoljeća, obilježila je pojava Grand Toura, preteče kulturnog turizma, rezerviranog za pripadnike europske aristokracije.

Grand Tour nastao je u 17. stoljeću kada su mladi aristokrati započeli putovati Europom, a trend se nastavio sve do 1840. godine kada se javljaju masovna putovanja željeznicama. Grand Tour predstavljao je na neki način ritualni obred koji je svaki mladi aristokrat morao proći, a trajao je od šest mjeseci do nekoliko godina, uvijek u pratnji vodiča/tutora. Ova kulturna i obrazovna putovanja služila su mladim bogatim Europljanima kao društveni rituali prijelaza koji su im omogućavali, nakon upoznavanja kulture europskog kontinenta, da u domovini preuzmu ključne državne funkcije.

(Izvor: Mønnesland, S., Istra i Kvarner očima stranaca, 2019.)

Termin Grand Tour počeo se koristiti nakon što je 1670. godine Richard Lassels, tutor mladiću na jednom Grand Touru, u putopisu An Italian Voyage, čitateljima preporučio „Grand Gour“ po Francuskoj i „giro“ po Italiji. Nezaobilazne destinacije Grand Toura bile su Francuska i Italija; Pariz, Rim, Firenca i Venecija. Pojavom Grand Toura pojavili su se i brojni putopisi, turistički vodiči i itinereri, a jedan od najpoznatijih bio je Grand tour, or a Journey through the Netherlands, Italy, Germany and France, autora Thomasa Nugenta, objavljen u tri izdanja 1749., 1756. i 1778. godine. Objavljena djela većinom su sadržavala dobro razgrađen itinerarij dionica te opise kulturno-povijesne baštine, umjetnosti, jezika, književnosti, religija,  geografskih obilježja i slično. Italija je oduvijek bila središnja destinacija grandturovskog modela i upravo je Rim predstavljao centar klasične tradicije, a uz to i povlaštena destinacija za svakog europskog putnika. Goetheov Grand Tour, opisan u djelu Talijansko putovanje, opisuje upravo Rim kao glavni grad svijeta. U prvoj polovici 19. stoljeća, s unapređenjem infrastrukture, razvojem željeznica i parobroda, nestajala su Grand Tour putovanja za povlaštene klase, a demokratizacija putovanja utrla je put masovnom turizmu.

(Izvor: Mønnesland, S., Istra i Kvarner očima stranaca, 2019.)

Nedovoljno je istraženo koliko su naši krajevi bili uključeni u itinerer Grand Toura, ali geopolitička nestabilnost i opasnosti od Turaka, loša povezanost i nedostatak prometne i turističke infrastrukture svakako su utjecali na slabiju posjećenost u počecima razvoja modernog turizma. Ipak, pojedini dijelovi današnje Hrvatske, pogotovo jadranska obala s bogatim nasljeđem antičke starine, bili su omiljena meka brojnim europskim putnicima. Istru, Kvarner i Dalmaciju su od kasnog srednjeg vijeka posjećivali brojni europski intelektualci, umjetnici, aristokrati, arhitekti, o čemu nam svjedoče i monografije Dalmacija očima stranaca te Istra i Kvarner očima stranaca prof. emeritusa Sveina Mønneslanda. Dante Alighieri, Andrea Palladio, Antoine de Ville, Francesco Scipione, James Stuart, Robert Sayer, Thomas Allason, James Joyce, samo su neki od poznatih Europljana koji su tijekom stoljeća posjećivali Istru i Pulu, a upravo su im brojni pulski antički spomenici služili kao inspiracija za njihovo stvaralaštvo.

Izvori:

Blažević, I., Povijest turizma Istre i Kvarnera, Otokar Krešovani, Opatija, 1987.
Duda, D., Kultura putovanja, Ljevak, Zagreb, 2012.
Jelinčić, D. A., Kultura u izlogu, Meandarmedia, Zagreb, 2010.
Mønnesland, S., Istra i Kvarner očima stranaca, Sypress Forlag, Oslo, 2019.