HISTORICAL ARCHITECTURE OF CENTRAL EUROPEAN SPAS - CREATING SPACES OF EXPERIENCE AT THE INTERSECTIONS OF CULTURE AND NATURE

 AUTORI: Bruna Kurka, Matteo Legović 

  Povijesna arhitektura srednjoeuropskih povijesnih lječilišta, kao jedinstveni spoj tradicije i inovacija, bila je glavna tema gostujućeg predavanja Historical Architecture of Central European Spas - Creating spaces of experience at the intersections of culture and nature  dr. Olivera Sukrowa s Tehničkog sveučilišta u Beču, održanog u sklopu projekta The European Spa. Arhitektura srednjoeuropskih lječilišnih gradova vrlo je raznolika i pridonijela je razvoju specifične arhitekture lječilišnih destinacija od kasnog 18. stoljeća. U 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća upravo su lječilišni gradovi postali prostori arhitektonskih inovacija. U nastavku teksta saznajte nešto više o povijesnim i aktualnim poveznicama arhitekture, zdravlja i krajolika na primjeru studija slučaja iz Austrije, Švicarske, Njemačke, Češke, Rumunjske i Hrvatske. 

    Lječilišni gradovi prije svega predstavljaju jedinstvenu tipologiju različitih obilježja. To su bila mjesta ozdravljenja uz pomoć prirodnih lječilišnih faktora, koja su pružala privremeni boravak za oporavak bolesnika, uglavnom ljeti. Postoje brojni lječilišni gradovi koji su pružali različite zdravstvene usluge za brojne bolesti ili tegobe. Pojedini autori smatraju ih središtima znanosti, medicinskih eksperimenata i inovacija. Svakodnevni život u lječilištima bio je organiziran do detalja: ustajanje rano ujutro, kupanje, doručak i ispijanje mineralne vode, a slobodno vrijeme provodilo se druženjem, kockanjem ili šetanjem. Arhitektura i urbanizam lječilišta morali su pružiti ugodan i siguran prostor te zaštitu od vremenskih uvjeta gostima lječilišta. U početku je boravak u lječilištima bio dostupan samo imućnijim bolesnicima, a oporavak je često trajao vrlo dugo. Nakon oporavka bolesnicima se savjetovalo da ne rade previše, već da otputuju na neko lijepo mjesto ili zdravstveni resort kako bi oporavak bio što uspješniji. Iz toga se može zaključiti kako su lječilišni gradovi bili povezani s manjim zdravstvenim resortima koji su bili specijalizirani za rehabilitaciju bolesnika i uglavnom su se nalazili na atraktivnim mjestima, u planinama ili uz more te nisu nužno morali imati termalne izvore već pružiti maksimalnu udobnost. Upravo zbog navedenih obilježja lječilišnih gradova i zdravstvenih resorta koji su imali vrlo važnu ulogu u životima ljudi, danas svjedočimo jedinstvenim primjerima arhitekture i urbanističkih planiranja. Lječilišni gradovi nastali su kao odgovor na industrijalizaciju, a mnogi gradovi razvili su se upravo zbog lječilišta koja su se tamo nalazila. Lječilišta su, kao transnacionalni javni prostori, funkcionirala i kao vjerska, politička, diplomatska i gospodarska središta, multikulturalna i višejezična, vrlo važna za današnje razmatranje povijesti razvoja gradova i arhitekture. 

    Lječilišta su bila građena na različite načine, ovisno o namjeni: kao termo-mineralna lječilišta, sanatoriji, talasoterapije, klimatska lječilišta itd. Upravo su iz tog razloga proizašla različita arhitektonska rješenja koja danas tvore zajedničku europsku kulturnu baštinu. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, lječilišta su bila ključna turistička središta. S pojavom masovnog turizma i vikend-turizma moderna lječilišta sve su se više popularizirala. Danas svjedočimo svojevrsnoj krizi lječilišta, neka od njih su potpuno zaboravljena ili se i ne zna da postoje, stoga se postavlja pitanja hoće li se lječilišta potpuno zaboraviti ili će doći do njihovog ponovnog otkrića?

    U nastavku teksta prikazane su studije slučaja lječilišnih gradova u različitim državama, koje je predstavio naš gostujući predavač.  

    Baden, blizu Beča 

  Baden kraj Beča primjer je zanimljivog geološkog, arheološkog i arhitektonskog odnosa. U Badenu su nekada boravili i Rimljani, u prostorima lječilišta pronađeni su i rimski artefakti, oštećeni od topline vode. Tijekom 19. stoljeća Baden su posjećivali mnogi poznati skladatelji poput Beethovena, Mozarta, Schuberta, Straussa i drugih. 

    Karlovy Vary, Češka 

   Karlovy Vary je grad nedaleko od utoka rijeke Teple i sadrže 15 termalnih izvora (do 73 stupnjeva celzijusa). Kolonade (dugi niz stupova) je ono što obilježava arhitekturu lječilišta. Kolonade su pružale zaštitu od sunca, kiše i snijega, a pet glavnih kolonada su; Mlynska  kolonada unutar koje se nalazi pet mineralnih izvora i ujedno je i najveća u Karlovym Varyma, zatim Park kolonada, Market kolonada, Dvorac kolonada te kolonada Hot Spring. 

    Băile Herculane, Rumunjska

  Jedno je od najstarijih lječilišnih gradova Europe, prije 2000 godina Rimljani su razvili povijesne kupke koje su kasnije ponovno otkrili Austrijanci. Ubrzo nakon toga mjesto je postalo poznato odredište bečke aristokracije, razvijena je infrastruktura te izgrađene brojne barokne građevine. Kip Herkula nalazi se u središtu lječilišta, koje je po njemu je i dobilo ime, a legenda kaže kako je upravo Herkul izvorima dao ljekovite moći. 

    Badan-Baden, Njemačka

    U Baden-Badenu također su boravili Rimljani, a kasnije je poznato kao glavna destinacija aristokracije. Prvi turisti bili su Francuzi i Englezi zbog njegova povoljnog geografskog položaja, a bili su privučeni i kockanjem jer je kockanje bilo zabranjeno u Francuskoj u 19. stoljeću. Krajem 19. stoljeća grad je bio poznat kao ljetna prijestolnica Europe, a u lječilištu je boravio i skladatelj Schumann. Nakon Drugog svjetskog rata, 1970-ih usvojene su opsežne planske i arhitektonske mjere kojima je grad istaknuo zeleni krajolik i kulturno-povijesnu baštinu.

    Davos, Švicarska

    Davos je lječilišni grad poznat po tome što nema termalne izvore već je ključni lječilišni faktor planinski zrak. Lječilištem ga je proglasio njemački doktor koji je bio glavni liječnik u Davosu, nakon što je oktrio kako zrak dobro utječe na oboljele od tuberkuloze, jedne od najčešćih bolesti 19. stoljeća. Arhitektura u Davosu prepoznatljiva je po brojnim terasama i balkonima okrenutima prema suncu, svjetlosti i krajoliku, a to su i tri glavna obilježja, odnosno pristupa Davosa kao lječilišta za oboljele od tuberkuloze. Izgradnjom prvog sanatorija, Davos se razvio iz napuštenog sela u ruralno lječilište. Zbog lijepog vremena i ugodne klime razvio se i u vrlo popularni zimski sportski resort. 

    Crikvenica, Hrvatska 

    Hotel Therapija bilo je poznato lječilište Mađara, popularno i u Njemačkoj. Hotel je poznat po tome što je u njemu nadvojvoda Josip osnovao Hidropatski institut. Time se Crikvenica iz malog ribarskog mjesta pretvorila u moderno lječilište, nakon čega se osnivaju i brojna Društva za poljepšavanje mjesta. Prepoznatljivost Crikvenice kao modernog lječilišta samo je jedan od dokaza koliko su lječilišni gradovi bili međusobno povezani. 

    Arhitektura i urbanistička rješenja europskih lječilišnih gradova ukazuju na bogatu povijest i važnu ulogu lječilišta u svakodnevnome životu. Važno je naglasiti kako su upravo europska lječilišta bitan dio zajedničke europske baštine koju stručnjaci nastoje valorizirati kroz projekt The European Spa. Gostujuće predavanje zaključeno je raspravom kako sva srednjoeuropska povijesna lječilišta, ali i svjetska, imaju zajedničke povijesne arhitektonske elemente, kao što su Grand Hotel, Casino, Pump-Room, Kurhaus. 

    Studentima Kulture i turizma, koji u ovom semestru istražuju kulturno-povijesnu baštinu hrvatskih lječilišnih destinacija, i aktualni projekt i ovo gostujuće predavanje dali su korisne informacije u promišljanju zajedničke srednjoeuropske baštine i mogućnosti povezivanja hrvatskih destinacija u mrežu europskih lječilišnih gradova.