PO ŠPANJOLSKIM UTVRDAMA - ALCAZABA ALMERIA

AUTORICA: Meri Tomašković


Pozdrav svima! Nadam se da ste dobro i da ste obišli te istražili sve Pulske utvrde! Javljam vam se s još jedne utvrde – Alcazaba. Ovaj semestar sam na Erasmusu u Španjolskoj u gradu Almeria, najistočnijem gradu provincije Andaluzija. Predivne pješčane plaže protežu se uz obalu grada kojeg krasi egzotično bilje poput palmi, fikusa i drveće banana, a osim predivne prirode, Almeria je bogata i kulturnom baštinom. Grad su osnovali Arapi 955. godine u podnožju planinskog lanca gdje nakon osnutka grada, po nalogu Abderrahmana III u desetom stoljeću grade Alcazabu, drugu najveću muslimansku građevinu nakon Alhambre u Granadi. Ova veličanstvena utvrda je prvo što uočite pri ulasku u grad, obzirom da je smještena na brežuljku iznad starog centra grada, a dio je maurske španjolske povijesti. Iako se smatra najvećom andaluzijskom utvrdom na Iberijskom poluotoku, zapravo je bila utvrđena citadela u kojoj su boravile vojne i političke sile tog vremena. Ona zajedno sa zidom gudure La Hoya i zidom na brdu sv. Christophera čini jednu od najimpresivnijih srednjovjekovnih obrambenih građevina Al-Andalusa. Ima vrlo povoljan geostrateški položaj jer je vidljiva svaka opasnost s mora, a također se nalazila na mediteranskoj trgovinskoj ruti. Ime Alcazaba dolazi od arapske riječi „ القَصَبَة; al-qaṣabah“ – koja označava utvrdu ograđenu zidinama u gradu.



Do utvrde smo prošetali kroz centar i staru četvrt ispod Alcazabe. Uz obalu se nalazi predivan park u kojem su fikusi stari preko sto godina. Hodali smo prema utvrdi uskim ulicama i primijetili da je u ovom dijelu grada većina natpisa na dućanima i restoranima na latinici i arapskom pismu. Četvrt je prilično mirna, pred samom utvrdom nalazi se autobusna stanica, a otkrili smo da je ta stanica, osim za autobus koji vodi od centra do Alcazabe, i stajalište za turistički vlakić koji vozi gradom. Strmim usponom ulazi se kroz Stražarski toranj - Torre de la Guardia, koji je danas glavni ulaz u utvrdu. Cik-cak usponom stiže se do malene recepcije gdje se dobiju upute za razgled; potrebno je nositi maske na prostoru atrakcije, a na svakom ulazu se nalaze dezinfekcijska sredstva. Ulaz je besplatan, a razgledavanje je moguće svaki dan osim ponedjeljka. Nastavljamo dalje prema Torre de los Espejos (Toranj zrcala), odakle se pruža predivan pogled na zaljev i Puerta de la Justicia (Vrata pravde), koji je za vrijeme Nasridskog razdoblja bio glavni ulaz u tvrđavu.





Pred nama su veliki stepenasti vrtovi građeni u muslimanskom stilu. Maleni vodeni kanali protežu se cijelim vrtom i čine malene vodopade, ulijevaju se u bare i fontane, a šum vode daje osjećaj svježine na suncu. Nekada su se na ovom prvom dijelu nalazila dva stambena naselja i groblje, a jedina vidljiva konstrukcija od tog razdoblja je bunar vode. Na najistočnijem dijelu građevine je Baluarte del Saliente, odakle se pruža pogled na ogroman zid koji prelazi guduru La Hoya prema brdu Svetog Christophera. Nastavili smo uz sjeverni zid stepenicama sve do Muro de la Vela (Zida od jedara), odakle se vidi zvonik i zvono iz 18.stoljeća, a zatim smo prošli kroz vrata koja vode u drugi ograđeni prostor.





Prvo nailazimo na cisternu iz 10. stoljeća i svetište San Juan, a zatim dvije obnovljene muslimanske kuće u kojima se nalazi stalni muzejski postav koji prikazuje život jedne tadašnje obitelji. U prvoj se nalaze freske i izložbeni prostor za razne arheološke pronalaske poput vaza i posuđa te je također prikazano koliko je voda imala važnu ulogu u njihovom životu i uređenju eksterijera i interijera. Opisi su na engleskom i španjolskom te se može pogledati i kratki film. Druga kuća prikazuje tradicionalne kuće koja je sastojala od atrija, kuhinje, dnevne i spavaće sobe. Nastavili smo dalje do Baños de la Tropa odnosno kupke iz 11. stoljeća koje su se koristile do 17. stoljeća. Izlaskom iz kupki dolazi se putokazima do predivne upraviteljeve kuće - Casa del Alcaide. Ako ste vjerni obožavatelj Igre prijestolja prepoznat ćete ovo mjesto kao Dorne, koji se prikazuje u šestoj sezoni serije. Osim ove poznate serije u Alcazabi je snimano preko 30 serija i filmova poput Indiana Jonesa i Wonder Woman 1984. Nastavili smo pratiti ograđene šetnice i stigli do dijela koji izgleda kao pustinja. Kroz povijest ova je utvrda pretrpjela mnoge potrese pa je tako ovaj dio prilično razrušen, no iskopine prikazuju dvorac koji je od ostalih zgrada odvojen debelim zidom u kojem je živio andaluzijski kralj, a tu su i Torre de la Odalisca (Toranj Odalisque) i privatna kupališta u palači ili haman.





Nakon pustinjskog dijela dolazi se u treći ograđeni prostor u kojem je odmah vidljiva promjena u arhitekturi i uređenju. Dvorac je izgrađen krajem 15. stoljeća to jest početkom 16. stoljeća te je jedan od posljednjih srednjovjekovnih dvoraca izgrađenih na Iberskom poluotoku. Unutarnji dio dvorca okružuje Patio de Armas koja u središtu ima cisternu i silos koji se nekada koristio i kao podzemna tamnica. Ovdje se nalazi i Torre del Homenaje odnosno Toranj počasti, a s ovog dijela se pruža impresivan pogled na grad i planine.




Nakon dva i pol sata provedenih u Alcazabi spustili smo se u ulicu ispred utvrde gdje smo uočili terasu punu ljudi. Na naše oduševljenje Teteria Almedina Baraka je marokanski restoran na dva kata koji ima terasu na krovu restorana s pogledom na utvrdu. Osim marokanske hrane tu su i nezaobilazne poslastice zajedno s raznovrsnom kartom čajeva. Uređenom šetnjicom može se nastaviti i do brda Sv. Christophera, no to smo ostavili za neki drugi dan 😉




Alcazaba Almeria je dobar primjer kako valorizirati fortifikacijsku baštinu i pretvoriti je u privlačnu turističku atrakciju, koja se koristi i kao kulisa za mnoge poznate filmove. Ova je atrakcija bila drugi najposjećeniji monumentalni lokalitet u Andaluziji 2018. godine. Istražiti cijelu Alcazabu u najsunčanijem gradu Europe je izazovno iskustvo koje morate doživjeti, a svakako bih preporučila da na utvrdu odete u poslijepodnevnim satima kada nije tako jako sunce, namažete se zaštitnim faktorom i ponesete vodu!

Izvori: 




Primjedbe

Popularni postovi